U travnju ove godine provedena probna državna matura nije dala ohrabrujuće rezultate. Provedena je među 1500 učenika iz osam gradova, a u organizaciji učilišta Algebra. Pokazalo se da hrvatski znaju za dvojku, dok se na hrvatskom više razine književnost pokazala najtežim područjem ispitivanja.

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, kao nacionalna institucija za organizaciju i provedbu ispita državne mature, ogradio se od tog istraživanja, no u ponedjeljak objavljeni rezultati službenog ispitivanja pokazuju da s hrvatskim jezikom u srednjim školama ne stojimo najbolje.

Konkretno, nijedan učenik od preko 39 tisuća koliko ih je pristupilo državnoj maturi nije sto posto uspješno riješio ispit iz hrvatskog jezika, a neslužbeni podaci kažu da je prosječna ocjena iz engleskog jezika (3,6) viša od prosječne ocjene iz hrvatskog jezika (3,2). Međutim, u tome da su stopostotni rezultati u ostalim predmetima (primjerice 54 učenika iz matematike) ostvareni, a ne i u hrvatskom jeziku, ne predstavlja problem iz vizure Dinke Tomašković Presečki, dugogodišnje profesorice hrvatskog jezika i književnosti u zabočkoj gimnaziji A. G. Matoša koja optimistično govori o rezultatima svojih učenika, no istovremeno upozorava na probleme sustava.

‘Iskreno, nisam nezadovoljna rezultatima, a i učenici su mi javili da su dobro riješili i da su zadovoljni premda bi bilo logično da je netko riješio test sto posto uspješno. Ove godine nije bilo dilema s pitanjima kao prijašnjih godina koja su se ticala čitanja s razumijevanjem. Maturu nije teško položiti i učenik koji redovito radi može dobiti trojku, a to je, koliko sam vidjela u medijima, prosječna ocjena na maturi’, kaže profesorica Tomašković Presečki. Analizirajući konkretne zadatke i iskustva koje su s njom podijelili učenici, Presečki kaže da im je najteži zadatak bio esej na A razini.

‘Zadatak je bio roman Antuna Šoljana ‘Kratki izlet’ koji je djeci naočigled jednostavan, ali na višim razinama razumijevanja teksta tražilo se puno, primjerice protumačiti pojmove povezane s hrvatskom poviješću i egzistenicijalizmom, a to je, pretpostavljam, jedan od razloga malo slabijih rezultata. Jedan od razloga je i što je Šoljan predzadnji lektirni naslov i nije bilo dobro onima koji nisu došli do toga u programu’, govori profesorica, pojašnjavajući da je učenicima iz naputka kako u eseju moraju napisati od 400 do 600 znakova bila smjernica koliko zaista dubinski trebaju poznavati problem, a za što ih je bilo potrebno dobro pripremiti.

‘To su djeca 21. stoljeća i trebalo je raditi da shvate kontekst vremena nakon Drugog svjetskog rata’, komentira.

Ostaka članka pročitajte na T-portal