Zadnjih 10% - Kako doći do cilja

Sjećate se uzbuđenja koje osjećate kada se „bacite na glavu“ na nešto? Blagoslovljeno stanje kad znate da su Vam sva vrata otvorena i prilike su beskrajne. Ali ako ste kao većina ljudi, nešto se dogodi kada se približite samom cilju. Spotaknete se. Padnete. Osjetite grč i uzmete pauzu. I cijeli taj trenutak i zamah nekako nestanu.

Puno nas zapne na 90%. Toliko pritiska stavljamo na ideju da bi trebali završiti nešto i da kažemo „ovo je gotovo“ da nabijamo stres sami sebi i izmišljamo isprike kako bi odgodili taj trenutak. Zapnemo pitajući se: Što će ljudi misliti o nama? Što ako postignemo 100% i to nije dovoljno dobro? Što ako završimo i ne plivamo u novcu na kraju?

Takve misli divljaju dok pokušavamo prijeći tih zadnjih 10 %.

Ali ne možemo sve pripisati pritisku. To što lupimo u zid na 90% ima velike veze i sa količinom i rasponom koncentracije. Živimo u društvu u kojem je sve nešto drugo bitnije. I kako da onda završimo što smo započeli?

„Uspjeh je ništa do nekoliko disciplina, vježbanih svaki dan“

Jim Rohn

Prečesto se želimo koncentrirati na „TO-DO“, završni cilj, i rezultat toga. To može biti bilo što... Seminari, završni ispiti, matura, projekti, posao itd. Puno puta se znalo reć treba, ali nekako nije moguće zapisati nešto veliko na to-do popis.

Tako nešto bi trebalo biti zapisano na zaseban papir sa naslovom poput – Izvrsne stvari koje želim napraviti/postići! Napravite taj popis! Stavite ga negdje gdje ga nećete vidjeti svaki dan. Prije toga imate druge stvari za napraviti, koje će Vam pomoći za završite što ste započeli.

Počnite sa puno malih to-do popisa

Na čemu svi radimo nije raketna znanost, ali mogli bi naučiti nešto iz toga.

Znanstvenici ne mogu samo izgraditi raketu, počnu tako da grade svaku komponentu zasebno. Znači, pumpe, kučišta, spremišta i nebrojeno puno drugih stvari, koja svaka zahtjeva zasebnu koncentraciju i „završetak“. Skup završetaka svih tih dijelova vodi raketi.

Isto razmišljanje bi trebalo primijeniti na sve što radite. Nemojte se koncentrirati na velike stvari. Koncentrirajte se na puno manje stvari koje možete završiti jedno po jedno. Pomaže ako zapišete individualne to-do popise za takve dijelove, tj. manje stvari. Manje stvari na popisu je lakše prekrižiti.

Koristite olovku i papir. I svaki dan ispišite to-do popis za taj dan i ako možete „razbite“ taj popis na manje zadatke. Tokom dana križajte stvari koje ste riješili (iznenaditi ćete se koliko osnažuje križanje sa popisa, sa olovkom).

Sljedeći dan kad krenete raditi novu listu, ako nešto niste riješili od dana prije, samo napišite nanovo – što vjerujemo da će Vam biti mrsko.

Ali to što ćete mrziti pisati popis/stare stvari nanovo, će Vam biti dovoljno mrsko da Vam bude motivacija da riješite sve u danu kako ste planirali. I kako ćete razvijati naviku tako ćete odjednom riješavati sve zadatke u istom danu u kojem ste ga zapisali. Bez prenošenja.

Kada su svi mali to-do popisi gotovoi napokon ćete imati raketu!

Tempo je izuzetno važan

Suočimo se, u suštini mi smo svi životinje. Imamo instinkte preživljavanja. Kad počnemo raditi na nečemu, teško ćemo prestati. To je naša priroda.

Ali više ne živimo tako. Morate odoljeti instinktima i napraviti tempo kada radite (i završavate) nešto. Svi smo doživjeli da se približavamo roku. Previše toga za napraviti. Besane noći i obilne količine kofeina nam pomožu doći do osrednjeg cilja. Završili smo što smo htjeli a nismo zadovoljni jer nismo sami sebi dali vremena, kako bi završili što smo naumili, kako spada.

Za one koji koji rade sami za sebe rokovi su prizvoljni. Zašto nas onda kontroliraju?

Ništa ne treba biti gotovo u jednom danu i svakako ne bi trebali pokušavati sve napraviti na zadnji mogući dan.

Pauze su neophodne

Morate se sjetiti uzeti pauzu. Ako se ikad osjećate kako Vam se mozak topi i ne možete više ništa napraviti to je zato što ste pretjerali. Čak i ako to značilo da se morate siliti uzeti pauzu. Tako ćete izbjeći osjećaj da Vam se mozak pretvorio u beskorisnu kašicu. To su pauze, ne doručak, ručak i večera. Te pauze su vrijeme tokom dana kad bi inaće radili, ali ste prisilno uzeli 10-30 minuta da se malo odmaknete.

Možda bi bilo najbolje da prošećete. Upite okolinu i dišete duboko. Otpustite napetosti i stres.

Baš kao što radite naviku malih to-do popisa tako radite naviku pauza, da sakupite novu energiju.

Zapamtite da zadnjih 10% uobičajeno traži pomoć

Bez obzira kakvi ste i što radite, malo pomoći Vas može pogurnuti onoliko koliko trebate da dođete do cilja.

Ima različitih načina:

  • Napravite krug povjerenja koji Vas drži odgovorinim
  • Svoj rok stavite na društvene medije i pitajte svoje prijatelje, obitelj, sljedbenike, za njihovu podršku i ohrabrenje
  • Pomoću alata fallowup.cc ili boomerang napišite sami sebi buduća pisma ohrabrenja

Vlastite riječi ohrabrenja Vas mogu dodatno pogurnuti. A i vjerojatno ćete zaboraviti na njih, ako ste poslali mail dovoljno daleko u budnućnost, biti zabavno iznenađenje!

Kada je cilj blizu

Kada je cilj u videokrugu, sve one dvojbe, koje smo ostavili sa strane, se nekako prišuljaju nazad. Potrebno je malo hrabrosti. Potrebno je posegnuti duboko i progurati kroz trenutke kada želite prestati.

Ako se podsjetite zašto to radite što radite, to Vam može pomoći da dogurate do cilja. Ono što je najvažnije, nikad nećete postići zadnjih 10% ako radite na nečemu na čemu ne želite raditi.

Zapitajte se: Zašto ne završavam ovo? Zato što trebam više discipline ili zato što zapravo ne želim to raditi?

Ako odgovorite – disciplina - pročitajte ovaj članak ponovno. Ako Vam je odgovor bio – ne želim to raditi – onda je to savršena prilika da uzmete predah i razmislite o tome što ćete napraviti sljedeće.