Zaposlenost je oduvijek bila dvoznačna. Za društvo u cjelini ona je glavni pokazatelj političke i gospodarske zrelosti kroz šaroliku lepezu ekonomskih, socijalnih i ostalih čimbenika. Za radnika, pak, aktivna radna knjižica znači izvor prihoda, ali i potvrdu osobnih radnih sposobnosti koje su osnovni uvjet gradnje društvenog statusa.

Iako smo u Hrvatskoj daleko od usklađenosti kompetencija s potrebama na tržištu rada, o čemu zorno svjedoče statistike o nezaposlenosti, činjenica je da za nekim poslovima vlada nevjerojatno zanimanje, toliko da školovani kadar u dalmatinskim županijama, pogotovo u uslužnim, odnosno obrtničkim zanimanjima ne zabilježi niti dana čekanja na burzi rada. Blijede i predrasude po kojima se osobe bez fakultetske diplome ne mogu društveno valorizirati.

Brojni pozitivni primjeri koje ćemo navesti pokazuju da uspjeh na području zapošljavanja ovisi ponajprije o aktivnom regionalnom pristupu, koji mobilizira lokalne resurse i institucije, koji “osluškuje” potrebe tržišta. Četiri dalmatinske županije pogodile su, tako, “u sridu” kada su dale “zeleno svjetlo” punjenju srednjoškolskih učionica budućim pekarima, slastičarima, kuharima i konobarima, te vodo(plino)instalaterima. Ukratko, onima za koje se poslodavci jagme.

Na meti Austrijanaca
Šibenska Industrijsko-obrtnička škola slovi za jednu od srednjoškolskih ustanova čiji učenici, nakon stjecanja diplome, gotovo da i nemaju potrebe evidentirati se na Zavodu za zapošljavanje, jer ih poslodavci “vrbuju” još tijekom trogodišnjeg naukovanja. Već tradicionalno, najbrže se zapošljavaju vodoinstalateri i instalateri centralnoga grijanja te budući plinoinstalateri.

Upravo na potonje, kaže Vlado Rubeli, ravnatelj škole, računaju u austrijskoj tvrtki EVN AG, koncesionaru izgradnje distribucijskog sustava plina koji će povezati veći dio Šibensko-kninske županije, pa je s tim ciljem osnovana tvrtka kći “Croatia plin”. - Očekujemo skoro potpisivanje ugovora o suradnji s koncesionarom koji će našim učenicima omogućiti, uz ostalo, naukovanje u Austriji, dodjelu stipendija i brzo zaposlenje - ističe ravnatelj.

Za to vrijeme budući plinoinstalateri se obučavaju kroz praksu kod licenciranih i verificiranih meštara od zanata Marka Garme, odnosno njegovih sinova Siniše i Marija na Brodarici i Tišnjanina Branka Ćorkala s kojima škola, veli profesor Ratko Tomić, izvrsno surađuje na obostrano zadovoljstvo. Zadranin Nikola Matešić smatra da nije pogriješio kada je upisao stolarski smjer u Strukovnoj školi Šime Vlatkovića.

- Pri upisu sam već želio izabrati zanimanje s kojim ću odmah naći posao. To mi se i ostvarilo, pa već tri godine radim u struci - kaže Nikola koji je odmah po izlasku iz školskih klupa našao posao u obiteljskoj tvrtki “Krekić”. Osim njega, taj pogon za proizvodnju namještaja i unutarnje stolarije na Novom Bokanjcu zapošljava još 20 stolara, a 90 posto njih dolazi iz Strukovne škole, direktno iz školskih klupa. Stolari su vrlo tražen zanat i Nikola je uspio ostvariti svoj san. - Oduvijek me zanimala stolarija, znao sam da je školski program dobar. Ključna stvar u svemu bila je praksa.

Sve tri godine škole paralelno smo imali i praktični dio nastave. Zapravo, ono što mi je nekad bila praksa, sad mi je posao. Stolarstvo nije ono što je nekad bilo. To je kreativan, dinamičan posao pun dizajnerskih ideja - naglašava Matešić i dodaje kako su četvorica od šest njegovih razrednih kolega odmah našli posao u struci.

Za razliku od budućih kuhara kojih je zadnjih godina sve više u klupama Turističke i ugostiteljske škole u Dubrovniku, mladi još ne pokazuju dovoljno interesa za slastičarsko i pekarsko zvanje, za kojima na tržištu rada vlada velika potražnja. - Unatoč velikoj potražnji za slastičarima koju iskazuju hotelske kuće, ugostitelji objekti i drugi zainteresirani poduzetnici, i dalje ne uspjevamo formirati niti jedan kombinirani razred kojega bi sačinjavali budući slastičari i kuhari - kaže Antun Perušina, ravnatelj škole, te dodaje kako je “imidž” kuhara zadnjih godina znatno poboljšan što je rezultiralo s upisanih 50-ak učenika u tom usmjerenju.

- Kada je riječ o deficitarnim zanimanjima kao što su kuhari i konobari, zadovoljni smo ostvarenom suradnjom s hotelskim tvrtkama. Primjeri toga su brojne stipendije koje su našim učenicima proteklih godina ponudili “Valamar” i “Jadranski luksuzni hoteli” i time im omogućili sigurno zapošljavanje nakon završenog obrazovanja - ističe ravnatelj.

Chef iz trećeg razreda
Zbog manjka kuhara i konobara na tržištu rada, izravni kontakti hotelijera i ugostitelja s upravom škole postali su uobičajeni, a sličan model zapošljavanja primijenio bi se i kod slastičara i pekara, kada bi za ta zanimanja među mladima bilo interesa. Dobitnu kombinaciju koju čine zapošljavanje nakon završene srednje škole i (djelomična) financijska samostalnost, ostvarili su i neki mladi Splićani.

Jedan od njih je i 17-godišnji budući kuhar Marino Bevanda iz Splita, učenik privatne Srednje ugostiteljske škole “Wallner”, koji će nakon završenog obrazovanja nastaviti raditi u restoranima i slastičarnicama u sklopu škole. - Marino se već u prvom razredu srednje škole pokazao kao talent u komunikaciji i u stručnom dijelu nastave - naglašava Marina Wallner, vlasnica škole.

- Oduvijek sam se motao po kužini uz mamu, kuhanje mi je uvijek bilo poseban gušt. Išao sam i na mnoga natjecanja, upoznao starije i iskusnije poznate kuhare, od kojih uvijek mogu nešto naučiti – kazuje nam Marino, sretan što ga posao čeka u istom okruženju gdje sada obavlja praksu. Međutim, njegove ambicije tu ne prestaju, jer planira i prekvalifikaciju za slastičara, što može zahvaliti profesorici Terezi Alabandi koja ga je uvela u svijet božanstvenih okusa, a razmišlja ozbiljno i o fakultetu za gastronomiju.

On već sada, kao trećaš, potpuno samostalno može spraviti bilo koje jelo s menija naših restorana, a poseban su mu gušt lazanje u raznim kombinacijama. Tamara Tolo, danas 34-godišnja slastičarka, imala je zanimljiv edukacijski put. Najprije je upisala gimnaziju, da bi se u četvrtom razredu prekvalificirala u trgovačku školu i po završetku školovanja počela raditi u trgovinama.

- Nisam se u trgovini našla i kad sam dospjela na biro, odlučila sam promijeniti zanimanje i raditi ono što uistinu volim, a to je slastičarstvo. Prošla sam program prekvalifikacije, a praksu smo pohađali u hotelu “Le Meridien Lav”. Tamo sam dobila preporuku od njihove glavne slastičarke Eleonore Rekeče pri zapošljavanju u tvrtki “Wallner”, gdje sada radim u proizvodnji – ispričala nam je Tamara.

Pišu Marina Jurković, Ana Vučetić Škrbić, Anet Franić i Nikolina Lulić

slobodnadalmacija.hr