Spor gospodarski oporavak Hrvatska dijelom može zahvaliti i nesposobnim menadžerima, koji se ne dovoljno educiraju, posebno u zahtjevnim industrijskim granama gdje se tehnologija mijenja svakih nekoliko godina.

Analitička kuća Roland Berger provela je istraživanje o restrukturiranju tvrtki, a istraživanje u Hrvatskoj pokazalo je da je prosječan domaći menadžer oskudnog znanja, ima nedovoljne kontakte u svijetu i teško se snalazi u složenim uvjetima poslovanja. Međutim, bez novih znanja, koja se stvaraju svakih nekoliko godina, jednostavno možemo postati nekompetentni za posao kojim se bavimo. Jedno je sigurno, bez cjeloživotnog učenja, a posebno se to odnosi na vodeće ljude u tvrtkama, sigurno se ne može postići izvrsnost bez obzira na to kojim se poslom bave.

Dodatni je problem što u Hrvatsku, ako je riječ o tvrtki u stranom vlasništvu, dolaze menadžeri koji se tek trebaju dokazati ili oni koji su manje ambiciozni, odnosno kvalitetni, pa su dobili još jednu priliku za kaljenje na malom, a time i nezahtjevnom hrvatskom tržištu.

To pokazuje i raspored poslova u većim tvrtkama, jer se strani menadžeri većinom bave financijama, odnosno marketingom, dok domaćim ostaje prodaja, ICT-sektor i odnosi s javnošću.

Primjerice, gotovo svi menadžeri u Hrvatskoj imaju pametne telefone, Iphone ili Galaksije, kupljene preko tvrtke, ali je činjenica da se njime slabije služe, jer ih ne koriste za skidanje podataka, odnosno promet, nego za klasične usluge.

Direktor SAP-a u Hrvatskoj Igor Dropulić kaže da SAP-ov menadžer u prosjeku godišnje provede u klasičnoj edukaciji oko dva tjedna, što je uobičajeno u toj branši. Nadalje, kaže, u e-učenju provede se oko 3 do 5 dana godišnje, a isto tako podržava se i ohrabruje odlazak na seminare, događanja i konferencije koje se događaju na domaćem tržištu.

U HT-u ističu da ovisno o potrebama poslovanja, kao i individualnim potrebama menadžera, kontinuirano ulažu u razvoj menadžerskih i stručnih kompetencija. Na raspolaganju su i online seminari kroz uvijek dostupno i za korištenje jednostavno e-učenje, koje nudi specifične sadržaje namijenjene raznim ciljanim grupama.

Klasične edukacije i treninzi imaju prednosti, kažu u HT-u, ali i ograničenja u pogledu količine usvojenog sadržaja, njihove primjenjivosti, strme krivulje zaboravljanja i visoke cijene. Stoga, u razvoj ulažu efikasno, a pod time podrazumijevaju povećano korištenje internih resursa u razmjeni znanja.

U Vipnetu menadžer prosječno provede pet dana godišnje na edukaciji, dok u Lenovu koriste videokonferencijske veze za obvezne kvartalne edukacije.

Menadžeri IBM-a u Hrvatskoj kvartalno provedu oko 10 dana na dodatnoj edukaciji i usavršavanju kako bi dobili najnovije informacije o projektima, proizvodima i inicijativama. Također, e-učenjem i telekonferencijama menadžeri IBM-a mogu se dodatno usavršavati na individualnom području poslovanja.

Iva Kostelac Slijepčević, direktorica ljudskih potencijala Dukata, kaže da više od 70 posto Dukatovih zaposlenika tijekom godine prođe neki oblik dodatne edukacije, ovisno o potrebama radnog mjesta, ciljeva kompanije te afiniteta zaposlenika.

Edukacijski su programi kreirani prema potrebama određenih profila polaznika radi unaprjeđenja profesionalnih i osobnih kompetencija zaposlenika. Sastoje se od četiri stupnja: Junior, Smart, Excellence i Master.

Program Excellence namijenjen je tek imenovanim menadžerima, a cilj mu je osposobljavanje menadžera za novu funkciju. Master je najviši stupanj interne edukacije namijenjen top menadžmentu, a kojim se jačaju znanja i vještine vođenja, strateškog upravljanja, change menadžmenta, a veliku pozornost posvećuju i radionicama za osobni razvoj menadžera.

U Dukatu smatraju da gospodarska kriza nije značajno utjecala na obim ulaganja u edukacije zaposlenih. I prije ulaska u sastav Lactalis grupe Dukat je imao razvijen interni edukacijski sustav. »No, ulaskom u sastav Lactalisa dobivamo novi vjetar u leđa i što se tiče edukacije zaposlenika«, napominje Kostelac Slijepčević.

S druge strane, u Nexe Grupi su nam rekli da su svjesni isplativosti ulaganja u obrazovanje zaposlenih, pa svoje zaposlenike na svim razinama potiču na dodatno obrazovanje i usavršavanje. Naime, zaposlenici uključeni u neke od programa dodatnog obrazovanja postaju produktivniji i sigurniji na svom radnom mjestu, a istodobno im stjecanje dodatnih znanja i vještina omogućuje da se osjećaju kompetentnije na tržištu rada.Primjerice, prošlogodišnji budžet za edukaciju u Nexe grupi iznosio je 2,24 milijuna kuna, a ove je godine povećan na 2,5 milijuna kuna. Ipak, prosječan hrvatski menadžeri provode godišnje samo jedan dan na edukaciju, dok u zapadnoeuropskim zemljama troše i po 10 ili čak 30 dana. Hrvatska poduzeća u edukaciju ulažu 0,1 posto dobiti, EU 1,2 posto, SAD 1,6 posto, a Japan 1,9 posto. Istraživanje među 50 domaćih poduzeća pokazalo je da na početku krize 35 posto poduzeća nije smanjivalo budžete za trening i usavršavanje zaposlenih, 33 posto smanjivalo je budžet, 21 posto nije ni imalo budžet za te aktivnosti, a 11 posto nije znalo odgovoriti na ovo pitanje.

Marinko Petković, vjesnik.hr