Gospodarske prognoze za Hrvatsku u 2011. godini neizvjesne su, a svi su scenariji mogući: i pad, i rast, i stagnacija. Predviđanja stručnjaka kreću se od pesimističnih nagađanja o 350 tisuća nezaposlenih pa do rasta plaća i pada nezaposlenosti, kako je to iznio britanski The Economist.

– Sumnjam u rast BDP-a od dva posto, kako The Economist najavljuje. Slijedi konsolidacija, što će dovesti do još otpuštanja, međutim ne vjerujem da će to biti tako katastrofičnih razmjera da bi nas dovelo do 350 tisuća nezaposlenih – mišljenja je Goran Bakula, gospodarski savjetnik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Ni Sanja Crnković Pozaić, ekspertica za tržište rada, ne misli da će se obistiniti katastrofične najave o rekordnoj nezaposlenosti. Podsjeća da smo preživjeli i 415 tisuća nezaposlenih. – Doći će i do novog zapošljavanja, ulaskom u EU, uvjeti se poboljšavaju – tvrdi S. Crnković Pozaić.

U dramatičnoj 2009. godini donesen je Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja. Radi povećanja zapošljivosti, kao i usklađivanja ponude i potražnje na tržištu te kako bismo se pripremili za razdoblje kada će gospodarstvo krenuti u pozitivnom smjeru, aktivno se obrazovalo 7590 osoba kroz različite programe (3025 osoba u 2009. i 4567 u 2010. godini). Od toga ih je 98 posto uspješno završilo obrazovanje, a zaposlilo ih se s novim kvalifikacijama 40 posto.

5000 novih đaka samo lani
– To je jako dobar rezultat s obzirom na uvjete na tržištu rada – napominje Marina Nekić, voditeljica Odsjeka aktivne politike zapošljavanja u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Najavljuje da se za 2011. planira ovim oblikom obrazovanja obuhvatiti jedan i pol posto od prosječnog broja nezaposlenih u 2010. godini, odnosno oko 5000 osoba, za što je i proračunom osigurano 170 milijuna kuna.

Tri su kategorije obrazovnih aktivnosti. Doškolovanje predviđa stručno osposobljavanje za poslove niže razine obrazovanja (primjerice za zavarivače). Prekvalifikacija se odnosi na osobe koje imaju zvanja stečena najmanje po srednjoškolskom programu (primjerice, ekonomist se prekvalificira u vatrogasnog tehničara).

Treća razina obrazovanje stručno je usavršavanje – riječ je o uskom specijaliziranju unutar struke, primjerice, usavršavanje programera za neke nove programe.

Kako nezaposlena osoba može pristupiti ovom obrazovanju koje financira država?

– S nezaposlenim osobama intenzivno se radi. Kažemo joj koliko je zapošljiva na tržištu i utvrdimo što treba; nekima samo potencijalno zapošljavanje, a nekima nedostaju vještine i znanja.

Savjetnici s nezaposlenim osobama imaju grupno informiranje i individualno savjetovanje pri kojem se utvrđuju njezini radni i stručni potencijali. Na osnovi tih podataka osobu kategoriziramo (je li brzo zapošljiva ili treba edukaciju). Promatramo potrebe lokalnih tržišta rada i temeljem toga radimo plan u koji program ćemo uključiti pojedinu osobu. Tu su i radionice za samoprocjenu, za podizanje motivacije, upućivanje u načine traženja posla... – opisuje M. Nekić.

Osobama u programu obrazovanja plaća se po 1600 kuna mjesečno, uz trošak prijevoza, zdravstveni pregled te trošak 2. stupa mirovinskog osiguranja, a dok traje edukacija, osigurani su od profesionalnih bolesti i nesreće.

Rijetki ne završe prekvalifikaciju
U slučaju da ne završe započeto obrazovanje, predviđene su sankcije pa sve to moraju i vratiti, no to se dogodilo u samo jedan do dva posto slučajeva.

Postupkom javne nabave HZZ bira obrazovne ustanove gdje se provodi obrazovanje, uglavnom su to otvorena učilišta u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, dok ih je u manjim mjestima manje. Po ovom se programu obrazovanje odraslih provodi od 2006. , ali s neaktivnim periodima datira i nekoliko desetljeća unatrag.

– Nadam se da ćemo kroz pretpristupne fondove EU uključiti puno veći broj osoba u programe – zaključuje Marina Nekić.

Bilo je teško učiti uz malu djecu, ali isplatilo se
Jela Kalinić već je gotovo 20 godina frizerka, ali to nije posao kojim se bavila cijeloga života. Završila je za poljoprivrednu tehničarku, smjer povrtlarstvo i cvjećarstvo, te je 12 je godina radila u proizvodnji. Nije bila zadovoljna, a kako je njezina obitelj imala svoj poslovni prostor poduzetna je Jela odlučila iskoristiti ga najbolje što može.

– Prekvalificirala sam se čim mi se pružila prilika, 1991. godine, kada je snažnije pokrenut obrt u Hrvatskoj. Estetika mi je uvijek bila važna, kao i kreativnost. Kada sam odlučila da ću se frizerstvom baviti profesionalno, znala sam da je preda mnom dug i težak put. Trebalo je naučiti zanat – kaže nam gospođa Jela.

Priznaje, vrlo teško odvažila se na takvu promjenu u životu. Kada se opet upisala u školu, imala je 33 godine, djeca su joj bila mala, živjeli su sa svekrom i svekrvom. Troškove prekvalifikacije platila je sama. – Dala sam otkaz u firmi iako su svi govorili: “Nemoj, imaš sigurnu plaću, rat je...” Bilo je teško, ali ja sam se odlučila i rekla mužu: “Otvaram salon!” – tvrdi nam Jela. Otkako je ponovno sjela u školsku klupu, nije se prestala educirati. Među brojnim svjedodžbama primjećujemo diplomu etnofrizera Hrvatske. – Hrvatska je bogata etnofrizurama. Blanka Žakula iz Vinkovaca već godinama ih istražuje, a ja sam se uključila u njezin tim. Natjecala sam se i osvojila nagrade. To me potaknulo pa sam postala i predavač.

Želim se prekvalificirati i u fasadera
Dragoslav Popovčić iz Tenja nadomak Osijeka, tkalac po zanimanju, odnedavno je i monter suhe gradnje. Prekvalifikacija mu je donijela posao ravno u ruke. – Na burzi rada završio sam početkom ove godine. Nedugo zatim, nazvali su me iz Zavoda za zapošljavanje i ponudili mi školovanje za montera suhe gradnje i soboslikara – prisjeća se Dragoslav. No, dok se Dragoslav odlučio na to, grupa za prekvalifikaciju u soboslikara se popunila, pa je prihvatio što je preostalo. Položio je ispite i u radnu knjižicu upisao novo zanimanje.

– Nisam očekivano ništa spektakularno, ali 25. listopada pozvali su me iz tvrtke Gradnja koja gradi trgovački centar i od tada opet radim – kaže Dragoslav koji je prvo radno mjesto dobio u osječkom LIO-u. Nakon toga prebacio se u građevinu, gdje je prošao sve faze. – Shvatio sam da te bez papira nigdje ne žele ili možeš raditi samo kao fizikalac – nastavlja Dragoslav, kojemu je želja školovati se još za ličioca, a potom i fasadera. – Iduće dvije godine nemam pravo na prekvalifikaciju. No, važno je da radim – zaključio je.

Kupio sam franšizu i postao svoj gazda
Za pet godina do vlastite firme i petero zaposlenika. Tako bi se najkraće mogao opisati radni put Osječanina Ivice Ivačića. Ovaj tekstilac po struci na pokretanje vlastitog biznisa odlučio se nakon odslušanog seminara za franšizu Centra za poduzetništvo. – Ondje sam i kupio franšizu za obnovu patrona za pisače. Prije nego što sam otvorio svoju firmu, radio sam kao trgovački putnik. No, nisam požalio što sam tekstilnu struku zamijenio ovim poslom. Pa da je bilo dobro, ostao bih tamo – priznaje Ivica, vlasnik tvrtke Ivačić koja se “izlegla” u osječkom poduzetničkom inkubatoru BIOS.

– Na početku sam bio sam i radio kod kuće. Onda sam se preselio u BIOS, što je bio velik napredak. A sada moramo izgraditi i novi objekt jer nam je ovdje pretijesno – nastavlja svoju priču Ivica koji je jedno vrijeme radio u Njemačkoj „na baušteli“. Franšiza za koju se odlučio stigla je iz Italije. – Slobodan sam, svoj gazda i mogu kreirati dan po vlastitom izboru. Vikendom se ne radi, nema prekovremenih, a plaća je, hvala Bogu, redovita. Kriza nije smanjila opseg našeg posla, samo radimo s više kupaca – dodaje poduzetnik Ivačić.

S. Vuković, I. Barišić; vecernji.hr