Ispričat ću vam jednu istinitu priču. Studentica sjedi na predavanju u prostoriji s još šačicom kolega. Jedan je zainteresiran, drugi je prije ovog fakulteta upisao fiziku pa mu je računanje potrebno za rješavanje zadataka na ovom kolegiju mačji kašalj, a drugi su jednako nezainteresirani kao kolegica.

I dok drugi kolege pokušavaju riješiti zadatke, kolegica crta palmice, ptice i more. Jer se nasmrt dosađuje. U jednom trenutku profesor ustaje i prilazi našoj kolegici koja shvaća – nema smisla ni pokušati prikriti crtež na kojem marljivo radi zadnjih dvadesetak minuta.

"Da vidimo kako ste riješili zadatak, kolegice", govori profesor dok se naginje nad njenu bilježnicu.

"Ja sam nacrtala palmice", odgovara kolegica.

Možda ne vjerujete, ali ovo je istinita priča. Kolegica nije sankcionirana, dapače, profesor se nasmijao i krenuo do drugih kolega kako bi provjerio je li netko od njih bio koncentriraniji i ambiciozniji u rješavanju zadatka. Jer je znao da su mnogi prije kolegice na njegovim predavanjima sjedili kao fikusi i čekali da taj blok sat prođe.

Istina je da će nam neka predavanja biti beskrajno dosadna, a razloga za to je mnogo: od lošeg predavača koji ne zna na primjeren način objasniti gradivo, nesretne okolnosti da vas tema uopće ne zanima ili činjenica da je prerano ujutro da vam mozak funkcionira, neka predavanja jednostavno jedva ćete preživjeti.

Također je poznato da neke profesore to uopće ne brine i ne zamara. Kao ovog, u međuvremenu umirovljenog, profesora. Njemu nije bilo stalo do toga jesu li studenti koncentrirani ili se dosađuju. Ali ima i onih kojima je jako stalo do toga. Zamislite da postoji način na koji mogu provjeriti jeste li prisutni duhom ili mislima bludite negdje drugdje?

Odsad i mogu, a za to možemo zahvaliti, a kome drugome nego marljivim Kinezima. Profesor znanosti Wei Xiaoyong sa Sveučilišta Sichuan koristi "čitač lica" kako bi kod svojih studenata detektirao dosadu. Neki se dosađuju, a drugi izgledaju malo prisutnije...

Wei je prepoznavanje lica počeo koristiti prije pet godina kako bi lakše vodio evidenciju dolazaka na predavanja (nema toga da vas potpisuju kolege, a ne!), ali je ubrzo shvatio da se ista tehnologija može koristiti za iščitavanje emocija kako bi uvijek znao tko se dosađuje i razmišlja o nečemu drugome.

"Kada korelirate ove informacije s načinima na koje predajete i napravite neki vremenski raspored, točno ćete znati kada ste i kako privukli pažnju studenata", rekao je za Telegraph. "Onda možete postaviti pitanje je li to najbolji način za objasniti tu materiju ili odgovara li uopće ovaj sadržaj skupini studenata koja sluša kolegij."

Neki od kolega s fakulteta prigrlili su ovu metodu "čitanja lica".

Iako su namjere ovog profesora časne (da svoja predavanja učini zanimljivijima), mi se ipak nadamo da ova tehnologija neće tako skoro stići na naša sveučilišta jer već vidimo kako je i ovo, kao i bilo koju tehnologiju, moguće zloupotrijebiti.

Članak preuzet s Mojfaks.com