Koliko su djeca sigurna u hrvatskim školama?

Obrazovanje u Hrvatskoj često se dotiče pitanja nasilja i sigurnosti djece u školama. Tema je to o kojoj se govori tek kada se dogodi značajniji slučaj nasilja.

Sigurnost u školama

Jesu li djeca u današnje vrijeme dovoljno zaštićena u školama? Može li se napraviti kvalitetan presjek između sigurnosti u privatnim i javnim školama? Može li zapravo itko jamčiti kako se učenicima u školi ne može ništa dogoditi?

Pitanja su ovo na koja roditelji najčešće ne dobivaju odgovor prilikom upisa svoje djece u srednju ili osnovnu školu. Nasilje među djecom, fizičko, psihičko i nasilje na internetu sve više dobiva na važnosti, ali se i sve brže razvija. Škole se na neki način ipak ograđuju od te teme i tvrde kako ne mogu utjecati na ponašanje svojih učenika te kako na njih utječe samo odgoj roditelja. Nerijetko se događaju i situacije u kojima su profesori žrtve nasilja, od strane roditelja, ali i samih učenika. Međutim, situacija nije ista u svim školama, a neke škole nisu u stanju pružiti jednako kvalitetnu razinu sigurnosti.

Privatne škole imaju drugačije stajalište te pitanja sigurnosti reguliraju na drugačiji način jer time rade i na svom osobnom ugledu. Poznato je kako je razina sigurnosti u njima na većoj razini nego u javnim školama, koje su u medijima više zastupljene po broju vijesti o nasilju, ovisnosti i slično. Privatna Osnovna škola Kreativan razvoj u zagrebačkim Šestinama jedna je od onih škola u kojoj su učenici pod stalnim nadzorom i na taj način potpuno zaštićeni, jer u školi provode i do osam sati dnevno. Značajno je i spomenuti kako u školi u njenih 19 godina postojanja nije zabilježen niti jedan slučaj nasilja ili ovisnosti među učenicima, što roditeljima ulijeva veliku sigurnost i stabilnost.

Sigurnost u školama

No, što je s ostalim školama.Na koji način roditelji mogu biti sigurni kako su njihova djeca sigurna i zaštićena u školi? S obzirom na to kako se o temi sigurnosti u školama sve više daje na važnosti, i same škole počele su više investirati u svoju sigurnost. Međutim, je li dovoljno postaviti samo videonadzor i misliti kako je problem riješen? Politika OŠ Kreativan razvoj jest ulaganje u sport i različite aktivnosti koje djecu uče kreativnosti, samostalnosti i odgovornosti. Između ostalog, prijekoran stav prema drogama i nasilju, fizičkom ili verbalnom, tu su školu učinile jednom od najsigurnijih u Zagrebu. Brojka učenika u školi se kreće otprilike oko 220 do 230, jer tijekom godine neki učenici dolaze, a neki odlaze (učenici na razmjeni i slično).

U OŠ Kreativan razvoj na jednom mjestu i u radno vrijeme škole djeca imaju, uz obveznu nastavu po hrvatskom kurikulumu i izbornu nastavu stranih jezika, informatike i vjeronauka te brojne sportske sadržaje: plivanje u vlastitom bazenu, treninge košarke, odbojke, rukometa i stolnog tenisa. Međutim, u školi su im dostupni i satovi baleta i dramskog odgoja. U poslijepodnevnim satima učenici imaju planirano vrijeme za pisanje zadaća pod nadzorom učitelja, a omogućena su im i tri obroka u školskom restoranu.

„U OŠ Kreativan razvoj znamo kako je školovanje najisplativija investicija u životu te kako je sigurnost za roditelje možda i najvažnija stavka. To smo prepoznali na vrijeme i našim roditeljima i učenicima nudimo vrhunsko obrazovanje u sigurnoj okolini. Međusobno uvažavanje i pristojno ponašanje su jedna od glavnih zadaća našeg osoblja koje radi s djecom. Tu imamo odlične rezultate jer su djeca izvrsno socijalizirana, stoga nema zlostavljanja, niti fizičkog niti verbalnog. Takvo okruženje je odlično za odrastanje jer se djeca osjećaju sigurno i ugodno među svojim razrednim kolegama. Isto tako, s djecom koja imaju potrebu za dodatnim radom i učenjem, nastavnici rade individualno, sukladno rasporedu i slobodnim terminima.“ – kaže ravnatelj OŠ Kreativan razvoj, dr.sc. Martin Tino Časl.

Svakako to nije i jedina škola koja ulaže u sigurnost kroz različite oblike aktivnosti, ali na kraju su roditelji oni koji mogu procijeniti što je za njihovu djecu najvažnije.

Jesu li roditelji u potpunosti upoznati s razinom sigurnosti u hrvatskim školama ili postaju toga svjesni tek kada im se dijete nađe u opasnosti? Treba li ipak nadležno ministarstvo donijeti ključne odluke kada se govori o zaštiti djece u školama? Društvo je svjesno kako sigurnost nema cijenu, pogotovo za najmlađe i najosjetljivije članove te samom problemu treba pristupiti odmah i što učinkovitije provesti potrebne promjene kako bi se na njega moglo što više utjecati.

Sigurnost u školama