Kada je riječ o nekorektnom ponašanju među studentima, plagiranje tuđih djela zauzima istaknuto mjesto iako je postalo dijelom standardne procedure pisanja radova. Unatoč tome, valja sve upoznati s tim koliko je plagiranje štetno i kako ga je najlakše izbjeći.

"Predat ću Markov seminar, iako ona stara profa neće primijetiti", izjava je koju možemo čuti od kolega na hodnicima fakulteta, ali čak i od naših prijatelja. Premda nam ovakve zamisli i postupci nisu ništa čudno, zapravo bi trebali biti vrlo rijetka pojava.

Može se slobodno reći da je brucošima sve oprošteno jer većina ih je došla iz srednjoškolske klupe i ne znaju potpuno kako funkcionira pisanje nekog većeg rada, a prva vrsta takvog rada za njih je seminar. Zbog neznanja ili brzopletosti im se omakne pa nečiji rad plagiraju bez da uopće znaju da su to učinili, a to rade ne navođenjem citata, referenci i drugih stvari.

Nažalost, sankcije za plagiranje ne postoje pa studenti plagiraju gotovo sve – od završnog rada pa do doktorske disertacije što je apsolutno poražavajuće. Zadarski sociolog, Sven Marcelić, napisao je publikaciju upravo na tu temu, a kao najveći problem vidi to što ne postoji dokument koji će to regulirati i smanjiti broj plagijata.

"Sada velik dio fakulteta i sveučilišta ima neku vrstu pravilnika, ali jedinstven dokument ne postoji jer sveučilišta takvu vrstu dokumenta obično donose sama za sebe", upozorava Marcelić.

Uz ove smjernice nećete postati (još jedan) plagijator

* U svojim radovima uvijek treba navoditi citate i reference jer je jako bitno naglasiti da neka misao nije izvorno naša te na to nikada ne treba zaboraviti. Ako tada mislite da će cijeli rad izgledati prekopirano, slijedi savjet: barem nakon svakoga citata treba stajati vaša vlastita misao ili komentar onoga što je izrečeno.

* Sociolog Marcelić napominje kako treba znati razliku između citiranih rečenica ( tuđih misli i stava) i između činjenica. Primjerice, ako u svom radu napišemo da je Kolinda Grabar-Kitarović predsjednica države to je činjenica i to nije nešto što možemo pronaći samo u jednoj literaturi i slično. No, ako u svom radu napišemo neku zamisao ili argument koji je rekla predsjednica (ili bilo tko drugi) moramo napisati izvor tog citata te ga ne smijemo uzimati kao naš jer to je plagiranje.

* Etički kodeks Sveučilišta u Rijeci i u Zagrebu kaže da je plagiranje i kada preuzmemo nečiji rad bez dopuštenja vlasnika rada pa to znači da primjerice nekoga tko je određenu temu bolje istražio ne pitamo možemo li se poslužiti njegovim radom tada mahom plagiramo. Primjera radi, osobno sam istraživala specifičnu temu iz novinarstva za fakultet, dostupna literatura na hrvatskom jeziku bila je jednog našeg autora, a te podatke koje je on imao u svojoj knjizi ne bih mogla saznati nigdje drugdje što znači da sam morala kontaktirati tu osobu u vezi toga te pitati mogu li se poslužiti nekim njegovim saznanjima i na tome graditi temu.

* 'Ghostwritanje' se isto tako ubraja u plagijat, a to znači da je naš rad napisao netko drugi te smo mu za to vjerojatno platili. O toj temi smo nedavno pisali te je taj problem sve češći dokle god postoje ljudi koji se bave pisanjem radova za lovu, a studenti su spremni platiti. Tu je već problem sankcioniranja takvih pokušaja jer kazne nikakve nema.

'Povoljno pišem seminare, ali i disertacije': Tko je kriv što studentima drugi pišu radove?...

* Marcelić spominje i potpuni plagijat što znači da smo tuđi rad predali pod svojim imenom, a to svakako treba izbjegavati jer se radovi i ovako pregledavaju u programima (doduše ne svi) kako bi se detektirali plagijati.

* Ako prevodite nečiji tekst na hrvatski jezik sa stranog jezika svakako morate navesti izvorni tekst i naglasiti da je to vaš vlastiti prijevod nečijeg tuđeg rada.

* Parafraziranje bez reference svakako treba izbjegavati jer to znači da smo preuzeli dio tuđeg teksta ili ideje, ali ne doslovnim citiranjem. Primjerice, ako je netko u svom radu tvrdio da je glavna funkcija spavanja da se tijelo odmori baš kao i mozak te je to istražio, a mi to iznesemo u svom radu bez referencije bez obzira na to što se ne radi o doslovnom navođenju – to je plagiranje.

* Neprecizno citiranje se isto tako smatra plagiranjem.

* Etički kodeksi Sveučilišta u Rijeci i u Zagrebu kažu da je i pogrešno predstavljanje akademskih dostignuća nedopustivo.

Kao što smo već spomenuli, ne postoje kazne za plagiranje pa se može zaključiti da će studenti zbog toga to i dalje raditi. Nažalost, gotovo većinu nije briga za etičnost nego im je vrlo važan prolazak i završetak fakulteta pod svaku cijenu – bez obzira na to drže li plagijat u rukama.

Upravo tome možemo svjedočiti unatrag nekoliko godina pa tako primjerice u politici i u sudovima imamo hrpu ljudi koji su plagirali svoje diplomske, doktorske i druge radove te i dalje rade na istim pozicijama i njihove titule su nedirnute. Najsvježiji primjer je onaj političara Milijana Brkića koji je 70 posto svog diplomskog rada prepisao te mu je trebala biti oduzeta titula diplomiranog kriminalista. Premda je njegovu diplomu zbog plagiranja dekan Visoke policijske škole, Josip Vukosav, proglasio nevaljanima o tome je naposlijetku odlučivalo - Stručno vijeće.

No, on nije jedini jer je u tom slučaju bilo sporno još čak 18 diploma koje su se stekle plagiranjem, a osim toga vidimo da je i sadašnji predsjednik Ustavnog suda, Miroslav Šeparović, plagirao svoj doktorski rad, a i dalje sjedi u sudačkoj fotelji.

Premda su ovo ljudi na pozicijama, slobodno se može reći da su ondje završili nepoštenim postupanjem i kršenjem etičkog kodeksa, a upravo tome tijekom svog obrazovanja ne bi trebali težiti.

Članak preuzet sa Mojfaks.com