Fakultet uglavnom upisujemo kao vrlo mladi pojedinci, tek ispali iz srednjoškolskih klupa što znači da imamo 18 ili 19 godina. U tim godinama nismo sigurni ni što bismo pojeli za doručak, a samo pravi srećkovići među nama znaju koji bi fakultet upisali.

Kada bacim pogled u ne tako daleku prošlost, shvaćam zašto se ljudi zeznu kada upisuju fakultet pa se zahvalim svemiru što nisam pogriješila prilikom odabira svog studija. Oduvijek sam htjela studirati novinarstvo jer iskreno rečeno, nisam bila ni za što drugo osim za pisanje, istraživanje, riječi i slova.

Normalno, novinarstvo je puno više od toga, ali kada sve zbrojiš i oduzmeš, zaista se sve svodi na pisanje, vlastitu snalažljivost i pristup drugima. No, da ovaj članak ne ispadne nešto tipa "Moja lekcija o novinarstvu", prebacit ću se odmah na studente koji nisu imali sreće s odabirom fakulteta "od prve".

Nažalost, čini mi se da je uvriježena percepcija o studentima koji mijenjaju fakultete, da su oni zapravo luzeri i "niš' koristi" koji ne znaju što bi sami sa sobom. Dok bi ih se trebalo ohrabrivati da se ostave "ćorava posla", odnosno fakulteta koji ih ipak ne zanima te pođu za onime što žele, njih se stigmatizira.

Promjena studija - njihov najuspješniji neuspjeh

Kako bi vas riješili stigme ili negativnog mišljenja na ovu temu, razgovarali smo sa studenticom Emmom Biglbauer i studentom Hrvojem Perišom iz Osijeka koji su napravili "zabranjenu" stvar i prebacili se.

Emma je prvo studirala ekonomiju na Sveučilištu u Osijeku, a Hrvoje pravo u istom gradu. Premda je Hrvojeva situacija specifična jer je odmah studirao na dva fakulteta pa je ovaj drugi prevagnuo, oboje su shvatili da ih njihov prvi izbor ne zanima.

Sada studiraju na Odjelu za kulturologiju osječkog Sveučilišta te smatraju da su se konačno pronašli.

Hrvoje je drugi fakultet napustio jer je shvatio da više nema vremena za stvari koje ga usrećuju, a vodio se izrekom koja kaže da faks uvijek možemo upisati, a da se neke stvari mogu napraviti samo sada ili nikada.

Na početku studija, Emma je bila uvjerena da je upisala idealan faks za sebe, ali kako je vrijeme odmicalo shvatila je da želi naučiti puno više od puke teorije. Volontiranje je bilo prekretnica za Emmu te je tako izašla iz svoje "sigurne zone" i odlučila poći za onim što ju usrećuje dok Hrvoje kaže kako na cijelo iskustvo gleda kao na "svoj najuspješniji neuspjeh".

U strahu su velike oči pa se tako i studenti plaše promijeniti faks

Bitan faktor koji utječe na ostanak studenata na neželjenom fakultetu je strah, a on se uglavnom veže za plašenje od promjene i razočarenje roditelja. No, Emma i Hrvoje kažu da je najvažnije prebroditi strah i voditi se vlastitim željama i instinktom.

"Kada sam odlučio promijeniti faks osjećao sam velik strah te sam mislio da ću osjećati kao da sam propao, ali to nije neuspjeh jer sam naučio puno toga korisnog, kako za fakultet tako i za životnu školu", otkriva Hrvoje.

Od osjećaja straha nije mogla pobjeći ni Emma koja kaže da se plašila da je njena odluka zapravo pogrešna.

"Iako sam se plašila sada uopće ne gledam na te tri godine kao na neuspjeh jer sam naučila hrpu stvari i upoznala drage ljude koji su me ohrabrili u mom naumu", poručuje studentica Emma.

Zašto mladi i dalje ostaju na fakultetima na kojima nisu sretni?

Svatko se tijekom studiranja susretne s obeshrabrujućim mislima i manjkom motivacije te nam se čini da bismo sve mogli ostaviti i samo otići. Taj osjećaj uglavnom brzo splasne, ali ne jenjava ako se radi o tome da smo upisali fakultet koji nas apsolutno ne zanima. Većina mladih ostaje nezadovoljna na fakultetima te ne razmišljaju o kompletnoj promjeni jer se boje reakcije roditelja, okoline i uglavnom se plaše da ni tada više neće znati što sa sobom.

Emma smatra da mladi ostaju i dalje na fakultetu zato što uvjeravaju sami sebe da to žele studirati, a tako zanemaruju ono što zaista žele te ih je jako strah neuspjeha. Hrvoje misli da mnogi studenti ni ne znaju da postoji i "nešto drugo" što bi ih moglo usrećiti, a mnogi od njih izgube i glavni cilj studiranja pa samo polažu ispite bez pretjerane motivacije.

Ne žale ni za čim

"Zaista ne žalim ni za čime jer iskustvo je nešto što mi nitko ne može oduzeti i na to sam izuzetno ponosan. Iza mene je sada već hrpa novih, zapravo sada već starih prijatelja, širi vokabular te razna poznanstva koja su uvijek dobrodošla", kaže ovaj student, a sličnog mišljenja je i Emma.

Ona kaže da joj je istinski drago što se situacija s fakultetom odvila tako kako se odvila jer ju je to usmjerilo prema onome u čemu se vidi.

"Cijelo iskustvo mi je otvorilo prilike za upoznavanje različitih ljudi i stjecanje novih iskustava. Smatram da niti jedno iskustvo nije nužno loše jer i iz 'loših' iskustava isto učimo i oblikujemo se", zaključuje Emma.

Ove pozitivne priče dvoje studenata koji su prvo upisali nešto u čemu se nisu najbolje snašli trebaju ohrabriti sve vas koji još uvijek dvojite.

Ukoliko se i vi pitate prebaciti se ili ne, imajte na umu da je ipak vaša budućnost u pitanju, a svi ju sami moramo skrojiti i raditi na tome da bude koliko-toliko svijetla.

Članak preuzet sa Mojfaks.com