Postoji li umjetnost svjesnija vlastitih materijalnih uvjeta proizvodnje — dapače, manifestno ističući okolnosti u kojima stvara — od amaterizma? Umjetnost koja je, u svojoj samoodabranoj poziciji bila istovremeno toliko obezvrijeđivana, marginalizirana, podcijenjivana i ismijavana; u slučaju filma neprestano prisiljena na objašnjavanja u bitci na koju ju je stalno izazivala — idejno i estetski često podređena — komercijalna kinematografija? U konačnici, možemo li misliti kinematografiju Socijalističke Republike Hrvatske, a da pritom nemamo u vidu njezine temelje i u samoorganiziranom kinoamaterizmu pod okriljem Narodne tehnike Hrvatske, kao i kinematografiju Republike Hrvatske, bez njene suvremene tijesne povezanosti s kinoamaterizmom smještenim unutar okvira Hrvatske zajednice tehničke kulture?

Pitanje amaterizma i entuzijazma u kontekstu Kinokluba Zagreb praćeno je bogatom i složenom poviješću međuljudskih odnosa, tehnoloških promjena kao i radikalnim pristupima filmskoj umjetnosti, i u ovih je devet desetljeća preživjelo nekoliko različitih ekonomskih i političkih uređenja. Izrastao iz Fotokluba Zagreb osnovanog 1892. u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Kinoklub je svoje prve korake napravio kao njegova kinosekcija, koju je u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca osnovao Maksimilijan Paspa 1928. godine. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije kinosekcija se institucijski emancipirala 1935. i počela djelovati pod današnjim nazivom Kinoklub Zagreb, a s radom je nastavila i za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske u kojoj je 1943. godine, prema pisanju Vjekoslava Majcena, bila domaćin kongresa tada podijeljene UNICA-e. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Kinoklub Zagreb s punim radom nastavlja u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji 1954., a raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije obnoviteljsku izbornu skupštinu održava u Republici Hrvatskoj 1993. godine. Četvrt stoljeća nakon toga datuma, KKZ oblikuje novo ustrojstvo kluba i kao ozbiljna, organizacijski složena i uhodana udruga slavi 90 godina svoga postojanja.

Iz današnje bismo perspektive KKZ mogli razmatrati i kao jedinstven sociološki fenomen, čija dugotrajna i unikatna jezgra ulazi u uzbudljiv dijalog kako s jugoslavenskim studijima, tako i s brzorastućim poljem istraživanja povijesti amaterske kinematografije. Slijedeći taj kontinuirani proces Kinoklub Zagreb iz 2018. godine našao se pred zadaćom proslave vlastite obljetnice, nastavljajući time obavezu obilježavanja jubilej? koju baštini od prethodnih generacija. Mnogobrojna prenošenja klupskih štafeta, smjene generacija, svjetonazora, stvaralačkih poetika te dobrih i loših odluka njegovih članova, neizbrisivo su upisane u današnji KKZ. Povijest kluba u najvećoj je mjeri dakle povijest njegovih članova, a njihove su geste suvremene klubaše ujedno i stavile u nezavidan položaj spram vlastite materijalne povijesti. Drugim riječima, i uz nekoliko iznimaka — mnogi danas aktivni članovi KKZ-a ne znaju mnogo o svojim prethodnicima i njihovim filmovima.

Uz izazovno prikupljanje građe iz drugih izvora, u prekapanju preostale klupske arhive pronađeno je mnoštvo zanimljivih dokumenata. Za potrebe najave, među njima ćemo izdvojiti:

— ispunjene klupske pristupnice Dejana Kršića, Zorana Ferića i Milana Trenca

— opsežnu molbu za primanje u klub Milivoja Puhlovskog iz 1964. godine

— rukom pisan intiman zahtjev Tomislava Gotovca za pokretanje prvog klupskog Suda časti

— pismo Kinosaveza Hrvatske drugu Titu povodom proslave 50. obljetnice KKZ-a

— scenarije za amaterske filmove Hrvoja Hribara, Darka Rundeka i Vladislava Kneževića

— molbu za dodjelu trake za snimanje klupskog filma autorske grupe X (članovi: Vladimir Stojsavljević, Sven Stilinović, Pongrac Marijan i Mihaljević Zdenko)

— rane radove Ognjena Sviličića

— desetak ispucanih negativa iz 1990-ih, koje smo odnijeli na razvijanje

Nastavljajući se, zahvaljujući slučaju, i na tradiciju GEFF-a, izložba je nastajala u antiuvjetima te predstavlja jednu amatersku rekonstrukcije zajedničke povijesti i pokretanje dijaloga s autorima iz proteklih 90 godina. Taj se zadatak organizatorima na trenutke činio kao bizaran temporalni cadavre exquis. Svaki odmotani sloj pronađenog materijala započinjao je često novi enigmatičan niz, kojemu smo odlučili pridodati fragmente našeg doba, kako bismo kroz ovaj tekstualni i vizualni dijalog pronašli stvaralačke, poetičke i ideološke sličnosti i razlike koje ove godine ulaze u našu zajedničku 91. godinu.

Petra Belc i Radna skupina proslave obljetnice 90. godine Kinokluba Zagreb

*Ante Peterlić, "Izjava žirija povodom 30. revije hrvatskog filmskog i video stvaralaštva"

Zahvaljujemo Hrvatskom filmskom savezu na ustupanju dijela građe za potrebe ove izložbe.