Prema novom bi se kurikulumu učenje i podučavanje trebalo umjesto na sadržaje usmjeriti na ishode učenja koja će znanja i vještine učenik usvojiti na kraju školske godine.

Novi prijedlog predmetnog kurikuluma iz Hrvatskog jezika trebao bi donijeti brojne promjene pa bi tako učenici trebali više praktično sudjelovati u nastavi, a i medijskoj kulturi pridaje se više pažnje. Kako bi svima olakšali shvaćanje predmetnog kurikuluma iz Hrvatskoga jezika, razgovarali smo s profesoricom Nikolinom Marinić članicom stručne radne skupine za izradu prijedloga Kurikuluma predmeta Hrvatski jezik.

Što će u nastavi predmeta Hrvatski jezik biti novo i drugačije nego do sada?

Prema prijedlogu predmetnog kurikuluma za Hrvatski jezik, učenje i poučavanje će, umjesto na sadržaje, biti usmjereno na ishode učenja koji upućuju na to koja će znanja i vještine učenik usvojiti na kraju školske godine. Zato će u središtu nastavnog procesa biti učenik, a ne nastavni sadržaji. Polazište nastavnog predmeta su tekstovi, no ne više isključivo književni, nego i obavijesni - različitih funkcionalnih stilova (vijest, molba, komentar, kritika, prikaz, izvješće, poslovni životopis…) koje će učenik čitati, slušati i pisati te govoriti, razgovarati i raspravljati o njima. Učitelji će samostalno, ali i u dogovoru s učenicima, na temelju predloženih kriterija, načela, smjernica i preporuka te svoga iskustva, analiza i procjene odabirati kako će i pomoću kojih tekstova i izvora njihovi učenici ostvariti ishode učenja. Učenici će istraživati i otkrivati koristeći prethodno usvojena znanja i iskustva. To omogućuje individualizaciju nastave koja će tako biti učinkovitija i zanimljivija.

Tijekom svih razina odgojno-obrazovnog procesa na nastavi Hrvatskog jezika učenici će usvajati znanja i vještine koja se tijekom godina učenja usložnjavaju. Primjerice, u ishodu koji se odnosi na jezičnu međudjelatnost –razgovor - na kraju prvog razreda osnovne škole učenik će moći razgovarati u skladu s jezičnim razvojem, izražavati misli, potrebe i osjećaje poštujući pravila uljudbenog ponašanja, a na kraju četvrtog razreda srednje škole će razgovarati i voditi strukturirane rasprave o zadanoj ili slobodno odabranoj temi i primjenjivati komunikacijski bonton. Komunikacijsko-funkcionalni pristup poučavanju gramatike polazi od jezičnoga znanja koje svako dijete spontano usvaja, na temelju toga jezične se sposobnosti dovode do vještina, primjerice da učenik može samostalno sastavljati tekstove: pisati ih ili govoriti u skladu s pravopisnim/pravogovornim i ostalim gramatičkim pravilima. Jezična znanja usvajat će se na uporabnoj razini (metajezična znanja poučavaju se na temelju jezičnih znanja), što znači da će se, primjerice, učenik svrhovito koristiti jednostavnim i složenim glagolskim oblicima i točno pisati i govoriti glagolske oblike, a tek potom utvrditi pravila o tome. Provjeravat će se i vrednovati pravilna uporaba, a ne definicije tvorbe glagolskih oblika. Jezično se gradivo, dakle, ne uči izdvojeno iz konteksta da bi se vrste riječi, padežni ili glagolski oblici razvrstavali u tablice, ili da bi se u rečenici analizirala služba riječi, nego da učenik može stvoriti tekst na standardnome hrvatskom jeziku. Pristup književnosti usmjeren je na razvijanje čitateljskih navika i kulture čitanja. Učenici će izražavati svoje stavove i mišljenje o književnom tekstu, a književnoteorijska znanja usvajat će s obzirom na odabrani književni tekst.

Broj tekstova za cjelovito čitanje je smanjen: tijekom školske godine čitat će se najmanje šest, a najviše osam književnih tekstova, a u strukovnim školama najmanje pet, a najviše sedam, što omogućuje dubinsko čitanje i bolje razumijevanje teksta. Popis predloženih književnih tekstova je okvirni i neobvezujući (ni jedno djelo nije propisano), a sastavljen je tako da nudi izbor antologijskih i suvremenih djela različitih žanrova (poetski, prozni i dramski tekstovi) i tematike primjerene dobnoj i spoznajnoj recepciji učenika kojima je namijenjen; na popisu su i tekstovi koji su se i dosad čitali, no osvježen je suvremenom hrvatskom i stranom književnom produkcijom. Svaki učitelj može odabrati i djelo koje nije na predloženom popisu ako smatra da pomoću njega učenici mogu ostvariti koji od ishoda. Učenik će tijekom školovanja samostalno izabrati najmanje jedan tekst kojega će moći predstaviti i obrazložiti razloge svoga izbora. Na temelju književnih tekstova ili drugih poticaja s nastave Hrvatskog jezika moći će se stvaralački izražavati. Osim komunikacijskih strategija, jezičnih znanja, književnosti i stvaralaštva, predmet čini i nova domena, Kultura i mediji, koja obuhvaća višestruku pismenost ili neke od novih pismenosti 21. stoljeća (informacijsku, medijsku, međukulturalnu). Novost je i ishod koji je usmjeren razvijanju navike posjećivanja kulturnih događaja u fizičkom ili digitalnom okružju (kazališta, kina, izložbi, tribina, radionica…), ovisno o razvojnoj dobi i interesima učenika te o mogućnostima s obzirom na fizičko okružje.

Kako će nastava Hrvatskoga jezika izgledati u osnovnoj, a kako u srednjoj školi?

I u osnovnoj i u srednjoj školi poučavaju se i razvijaju vještine slušanja, govorenja, čitanja i pisanja, zatim razumijevanja teksta (izdvajanje ključnih riječi, pravljenje bilježaka, sažetaka, izricanje glavnih ideja svojim riječima), iskazivanje vlastitog mišljenja o tekstu te uspoređivanje s drugim tekstovima. Učenici se poučavaju komunikacijskim strategijama koje su učeniku važne i za uspjeh u učenju u drugim predmetima. Uvježbavat će se govorna i pisana komunikacija u svakodnevnim životnim situacijama u kojima učenik treba izreći svoje potrebe, misli ili osjećaje, a u srednjoj školi će se uvježbavati i govorna i pisana komunikacija kao priprema za ulazak u svijet rada ili nastavak školovanja (poslovni razgovor, anketa, intervju, životopis…). U osnovnoj školi se u svakom razredu usložnjuje kompleksnost tekstova, primjerice, u petome se razredu poučavaju govorni činovi (isprika, zahvala), prepričavanje, obavijest; u šestom razgovor s vršnjacima, sažetak, prepričavanje s promjenom gledišta; u sedmome vještine grupnoga razgovora (uvjeravanje, raspravljanje), intervju, savjet, molba; u osmome predstavljanje, komentar i problemski članak.

Što se tiče književnih tekstova, u petome razredu čita se lirska pjesma (domoljubna, pejzažna, ljubavna), basna, bajka, igrokaz; u šestome primjerice znanstvenofantastični i ljubavni roman, u sedmome novela, socijalna pripovijetka, kriminalistički roman, a u osmome predaja. Osim toga, učenici će u osnovnoj školi čitati i medijske i popularnokulturne tekstove kojima su svakodnevno izloženi te će procjenjivati njihove poruke i utjecaje na oblikovanje mišljenja, stavova, a čak i na stvaranje predrasuda i stereotipa (primjerice, različite reakcije na isti tekst, zašto dječaci drukčije reagiraju od djevojčica, koja je uloga poznatih osoba u reklamiranju određenih proizvoda, koje su sličnosti i razlike između tzv. djela trivijalne i tzv. visoke književnosti). Smanjeni su teorijski sadržaji vezani uz filmsku umjetnost (vrste filmskih kadrova, planova, različitih tehnika i slično) jer smatramo da je to područje umjetnosti i znanosti za koje su kompetentni stručnjaci školovani upravo za to; film je i dalje prisutan promatran kao tekst kojim se komunicira (filmske adaptacije književnih djela, dokumentarni ili animirani filmovi) na recepcijskoj razini učenika.

U srednjoj školi novost je razvijanje vještine oblikovanja govorenih i pisanih tekstova svih funkcionalnih stilova, sustavno razvijanje leksičke kompetencije te proširivanje aktivnog rječnika. Učenici će tijekom srednjoškolskog obrazovanja govoriti, pisati, slušati i čitati opisne i pripovjedne (npr. izvješće, priopćenje, putopis…), izlagačke (prikaz, prezentacija, predavanje, javni govor…), upućivačke i raspravljačke tekstove (savjeti, upute, ankete, referat, usmena interpretacija…). Uz uobičajene tekstove čitat će i pisati te tumačiti i vrednovati i novije vrste tekstova (npr. hipertekstove), ali i različite grafove i tablice u čijem su tumačenju do sada pokazivali slabije rezultate na PISA-inim testiranjima. Novost je napuštanje književnopovijesnog pristupa poučavanju književnosti. Učenik će nakon pročitanog književnog teksta obrazložiti i izraziti svoje mišljenje i stav o pročitanom književnom tekstu na temelju svog čitateljskog iskustva i znanja o svijetu, zatim će ga interpretirati s obzirom na žanrovska, kompozicijska i stilska obilježja, postaviti ga u društveno-povijesni i kulturni kontekst te procijeniti njegovu vrijednost na temelju naučenoga. Preporuka je da se osim kanonskih djela čitaju i suvremeni tekstovi koji imaju literarnu vrijednost.

Učitelj će biti autonoman pri izboru tekstova za čitanje, no zadani su kriteriji: recepcijsko-spoznajne sposobnosti učenika, poetička egzamplarnost, žanrovska uravnoteženost i tipičnost, literarna vrijednost i podjednaka zastupljenost hrvatskih i svjetskih autora. Srednjoškolci će učiti procijeniti valjanost informacija, razvijati kritičko mišljenje i prosuđivati medijske poruke i kako one utječu na njihov svakodnevni život, životni stil, osobni identitet i doživljaj stvarnosti. Osim toga, promišljat će utjecaje kulturnih vrijednosti i obrazaca u različitim tekstovima, masovne kulture i kulturne baštine na razvoj vlastitog kulturnog identiteta. Proučavat će također i tekstove drugih kulturnih krugova (izvan europskog).

Više pročitajte na - srednja.hr