1. nagrada - put u Rim

Andreja Sunara:

'Volim sve; uključujući A-aute; B-brioše, C-cipele, D-DaVincija, E-eleganciju, F-fatukine, G-glazbu, H-hodanje po Rimu; I-Italiju u cijelosti; J-jela(SVA), K-kapićino; L-ležernost, M-modu, N-Navonu(PIAZZA), O-opere, P-parmezan, R-Rim, S- stil, T-taverne; U-ulice(RIMSKE),V-vino, Z-zabavu.'

2. nagrada - tečaj talijanskog jezika:

Tina O.:

'Volim Italiju dok u restoranu ne znajuci narucujem pastu in bianco, a onda dobijem samo pastu i ulje i parmezan dok me konobarica suosjecajno gleda. Volim Italiju jer sama jedem pa mi gosti za susjednim stolom ponude da zamijenimo tanjure, a ja njima da podijelimo vino.
Volim Italiju dok u Cariatiju gledam prizore kao u old school Fellinijevom filmu, suncobrane i djecicu na plazi sa crnim psom kao sa one stare Coppertonove reklame i jednu kucu koja je upravo dala mladu dok svadbene bijele masne posvuda leprsaju na vjetru.
Volim Italiju dok me u Rossanu slijedi grupa lokalnih klinaca koji kao da prvi put vide turiste.
Volim Italiju dok mi neko sramezljivo dijete u pratnji djeda mase sa balkona ovjencanog vijencima susenih Pepperoncina.
Volim Italiju jer stanoviti uvazeni politicar na predavanju ne zna odgovoriti na pitanje kada ce Hrvatska u EU da bi nedugo zatim spremno pozirao za fotografiju stezuci najljepsu od nas.
Volim Italiju dok tamo u rafting raju Langhe-u, umirem od hladnoce, skocivsi u vodu sa stijene.
Volim Italiju dok u Milanu u blizini Politecnica sjedamo na neciji Ducatti i slikamo se, a onda izlazi vlasnik motora iz zgrade fakulteta i zbunjeno nas gleda.
Volim Italiju dok u Torinu, u Shamrock baru, plesem po sanku sa ogromnim plisanim tigrom koji im stoji iznad sanka, pritom se samoposluzujuci tocenim pivom.
Volim Italiju jer i dan danas tamo iznad sanka stoji i moja donacija - zelena perika.
Volim Italiju dok u centru Torina prolazimo fensi kvartom i onako iz fore nudimo ozbiljne ljude u odijelima cipsom i bombonima a oni se smiju. I onda uzmu i jedu te iste bombone.
Volim Italiju dok umjetnik prebire na svojoj gitari talijanskog juga i pjeva hrapavim glasom dok ti oci ne zasuze: nostra Terrrra, nostra terrra. A terra je sve sto ponosna i prkosna Calabria ima.
Volim Italiju dok se na putu prema zloglasnoj Scampiji vozim u busu, a vozac krvavih ociju mi u retrovizoru signalizira da se okrenem i vidim dijete kako je na dobrom putu da uvuce ruku u moju torbu i olaksa me za nedragocjenosti.
Volim Italiju kad zaprepasteno ustanovim da je stvarno istina da tamo, u Scampiji, nitko, stvarno nitko ne nosi kacige na motorima.
Volim Italiju dok u Nenneli u Quartieri Spagnoli jedem najjacu pastu ikad sa fazolima i krumpirom dok se konobar dere li dere: Ma Gino dove seeeeei,amico!Giiiino vieni quaaaa.
Volim Italiju dok sa preogromne terase u cijoj je sredini bunar, a okolo stoljetni cempresi ja i prijatelj gledamo Napulj kao na dlanu, dok se cak i mjesec doima kao u oblaku dima. Cak i mjesec uz sve ostalo u tom gradu.
Volim Italiju kad znam da pijem pravi espresso zato sto secer u isti taj espresso tone polako.
Volim Italiju jer tamo u jednom kaficu blizu Vie Montenapoleone gledamo sve one superanoreksicne djecake i djevojke kako stezu crne knjige u ruci i jure na neko snimanje/casting dok mi jedemo nas treci cannellone taj dan.
Volim Italiju jer i zatvorenih ociju u Milanu nadjem put do Luinija (iza Rinascente pa lijevo pa gore pa desno i eccolo) i onda zderuci taj panzzeroto od mozzarelle i pomidora na skalama Duoma vristim - PANZZEROTI!! ko da nikad u zivotu nisam nista sladje i bolje jela.
Volim Italiju dok mi izbacivac kluba Millionaire u sitne nocne sate objasnjava kako Torino nikako nije hladan i poslovan grad, a ako ja tako mislim da nemam pojma o nicemu. I naravno on ce biti vodic za drugi put.
Volim Italiju dok sjedim na plocniku, oslonjena o zidic, uz kanal, pijem coffee to go i iz fore drzim palac gore kao da stopam gondolijere, a nitko se ne zaustavlja.(...znate vaporetto nije cool, svi bi na brod pa kao James Bond presijecali vodene autoceste.)
Volim Italiju, a tada stvarno ju volim, i to bas na Sardiniji dok cekajuci u redu za upad u klub Pata Pata uocim dvoje staraca - baka u crvenim stiklama i deda sa zalizanom kosicom, brat bratu u svojim osamdesetima (!) izlaze iz Peugoet cabrija a redari ih propustaju prije reda!!!
Volim Italiju kad me kondukteri ipak smjeste u vlak jer sam sa kartom, ali bez rezervacije i onda proslavimo uz Martinije pakirane u one male flasice. I dok na granici sa Svicom granicar pita gdje je moja putovnica koju ja spremo drzim u ruci - talijan slavodobitno odgovara: ma ne treba, to ti je moja CURA. A to ne bio bio talijan da to nije rekao. Hahaha.
Volim Italiju zbog svakog auta na kojem velikim bijelim slovima pise CARABINIERI.
Volim Italiju kada sve sto slikam u Veneciji budu upravo sverceri torbicama. Gucci, Fendi, MaxMara...A onda, kad se nanjusi inspekcija, sve to nestaje u roku keks u plavim vrecama za smece.
Volim Italiju kad se sjetim Marte, moje drage Marte, sicilijanke sa najljepsim osmijehom na svijetu, Marte koje kad se sjetim na pamet mi pada Strombolli.
Volim Italiju kad na onoj usranoj stanici u Veneciji po ne znam koji put presjedam na vlak po noci pa cekam tamo po pet sati. Ja i moja torba i pokoji sumnjivi tip. A u tri ujutro na zeljeznickoj svi su sumnjivi.
Volim Italiju dok letim nedaleko Sorrenta, letim na Vollo del Angelo, i to u horizontali izmedju dvije planine Dolomita Lucana okacena o sajlu u pozi Supermana. Ljudi, ja letiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim.
Volim Italiju dok gledam film Mima Caloprestija na ljetnoj terasi jednog vjekovnog trga u Cropalatiju, a onda lik u filmu, okrenut licem prema zapjenjenom moru i sumu valova kaze kako postoje ljudi koji traze zbivanja, akciju i ljudi koji mogu slusati tisinu, tisinu mora. Okrene se prema dvojici mladaca i kaze: Dodjite,slusajte.

I ZATO volim Italiju. Tamo slusam.'

3. nagrada - Večera u talijanskom restoranu:

Ana Grozdanić
Daniela Kos
Kornelija Dodig
Nataša Dolušić