U Hrvatskoj danas djeluje 108 javnih visokoobrazovnih ustanova i 28 privatnih. Kada već imamo partizani vs. ustaše i Batman vs. Superman prijepore, autorica dokumentarnog filma 'Diplomom na diplomu' Anka Bilić Keserović otvorila je još jedan front – privatni fakulteti vs. javni fakulteti.

"I sama sam imala rezerve prema privatnim stručnim studijima..."

Anka Bilić Keserović ugledna je novinarka koja iza sebe ima dvadesetak godina novinarske i uredničke karijere. Zbog toga nas je jako zaintrigirao njen odabir teme i interes za "studentska pitanja". Porazgovarali smo s njom kako bismo provjerili zašto se odlučila pozabaviti baš ovom problematikom i saznali što uopće misli o temi studenata i studentskog života koja je, čini se, u zadnje vrijeme sve češće na meti medija.

Tema je, kako nam je rekla,zajedničko promišljanje bivšeg uredništva prvog programa HRT-a i mene kao novinarke. "Izabrala sam je prije svega zato što me je zanimalo koliko su se fakulteti i visoke škole promijenile otkad sam ja studirala (što je bilo početkom 90-ih), zatim zbog činjenice da sam imala malo informacija pa je i tu proradila znatiželja, a moram priznati da sam imalaodređene rezerve prema privatnim stručnim studijima", rakla nam je Anka. "Zato sam i ja kroz svoj film puno naučila i ono u što sam otpočetka bila sigurna, a imala sam prilike upoznati i dosta mladih ljudi – studenata – koji su svi izuzetno pametni, susretljivi i dragi i koji su mi pomogli da realiziram ovaj dokumentarac pa im i ovim putem još jednom hvala", dodala je.

Javnim fakultetima nedostaje stručne prakse

Ne može se zanemariti kako studenti državnih fakulteta često podozrivo gledaju na svoje kolega s privatnih tvrdeći kako je jedini uvjet za završetak takvog fakulteta redovito uplaćivanje pozamašne školarine. Studenti privatnih fakulteta ističu, pak, kako je u njihovim studijskim programima naglasak stavljen na praktične zadatke i individualni rad sa studentima i upravo to im omogućuje kvalitetnije obrazovanje i veću konkurentnost.

Iako se situacija na javnim fakultetima po pitanju praktične nastave donekle popravila (većina kolega ipak trvdi – ne dovoljno), nekada je bilo još i gore! Anka se prisjetila svojih studentskih dana i nemogućnosti da već tijekom studija s kolegama isproba i savlada nekepraktične novinarsko-uredničke vještine. "Svoje studentsko vrijeme (studirala sam od 1991-1996 na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu) pamtim kao jedno od najljepših razdoblja u životu... Fakultet mi nije bio težak, možda i zbog činjenice što je Fakultet političkih znanosti bio moj prvi izbor, dakle studirala sam ono što sam voljela, s generacijom ljudi koji su danas prepoznatljivi novinari, urednici u različitim medijima", prisjeća se Anka. "Za razliku od današnjih studenata, na fakultetu nismo imali ni radio ni TV, pa smo u tom smislu bili zakinuti i tek kada smo počeli raditi upoznali smo se s tehnologijom tih medija. Današnji studenti imaju prilike već na fakultetu savladavati praktična znanja, što mislim da je izvrsno."

Iako su javni fakulteti ipak "poradili" na organizaciji i realiziranju praktične nastave ondje gdje je studentima potrebna, još uvijek se privatni fakulteti spominju kao "snažniji" i bolje opremljeni za praktično poučavanje studenata, a samim time i bolju pripremu za tržište rada. No, nisu svi istoga stava.

Doria, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu smatra kako javni fakultet radi puno bolji posao u pripremi studenta za tržište rada jer student postaje svjestan kako je on taj koji mora tražiti posao i kako "ništa ne dolazi na pladnju".

Na ovu se problematiku nadovezala i Mirjana Zećirević iz HZZ-a koja u dokumentarnome filmu ističe kako poslodavcima nije bitno s kojeg je fakulteta diploma, već koliko je ta osoba "iskoristiva". Na tržištu su najtraženije diplome tehničkih fakulteta, potom farmacija, medicina, logopedi, profesori fizike i kemije, kao i anglisti i germanisti. Ekonomija nije ni u prvih deset, pitanje je onda – zašto su se baš na tu granu fokusirali svi privatni fakulteti?

Najveće je pitanje oko studiranja na privatnim visokim školama ono o cijeni školarina i tko si to može priuštiti. Tako autorica i naša sugovornica ističe kako godina na takvom fakultetu u prosjeku iznosi35 tisuća kuna.

Studentica VERN'a Kim smatra kako je svaka kuna opravdana jer se profesor na njihovim predavanjima može fokusirati na svakog pojedinog studenta i imaju vrhunsku opremljenostsvake dvorane. Što se tiče predrasude da se kroz takav fakultet studenti većinom "samo prošeću" jer se treba učiti puno manje, Kim misli kako je učenje individualna stvar svakog studenta.

Više pročitajte na - mojfaks.com