Pučko otvoreno učilište Zagreb

Riječ ravnatelja

Ciljeve postižu samo oni koji ulažu u vlastito znanje.

Pučko otvoreno učilište priključilo se praksi europskih zemalja stvarajući elastične, učinkovite i brze programe usmjerene prije svega praksi i svakodnevnim potrebama koje nosi sa sobom ovo novo doba svakodnevnih promjena.

Tradicija i iskustva izobrazbe i kulturnog rada nadahnjuju nas da stalno služimo ...”buđenju duha i širenju znanja i umnoga smisla, gdje se kao u ognjištu razgorijeva svjetlo istine i raspaljuje iskra ljubavi za sve dobro i vrijedno...”, rekao je naš osnivač dr. Albert Bazala još davne 1907. godine. Obogaćujući ovaj davni moto, svim korisnicima naših usluga, polaznicima i suradnicima, u duhu naših prethodnika naglašavamo da znanje izgrađuje, svijetli, obogaćuje, traje, otvara i osvaja.

Hrvatsko gospodarstvo, tržište rada i zapošljavanja, a i pojedinci sami, stalno traže konkretne programe izobrazbe i kulture. Mi smo ih pripremili i svakodnevno ih dopunjavamo novima. Shvatili smo da je to naš stalni zadatak i doprinos duhovnoj i materijalnoj obnovi znanja i sposobnosti žitelja Hrvatske.

Preko stotinjak različitih programa, u suvremeno opremljenim kabinetima i učionicama, uz iskusne nastavnike i suradnike, čeka i Vas.

Zajedno u novom tisućljeću - tisućljeću znanja.

Povjesni pregled
 
Prošlo je devedeset godina otkako je na inicijativu sveuč. docenta dr. Alberta Bazale, a po uzoru na druge napredne srednjoeuropske narode, utemeljeno u Zagrebu Pučko odnosno današnje Pučko otvoreno učilište Zagreb.
Sretni smo što obilježavanjem ove obljetnice možemo svjedočiti našim suvremenicima u domovini i svijetu o našoj kulturnoj i prosvjetiteljskoj tradiciji koja nedvojbeno kazuje kako je hrvatski narod u svim oblicima svoga djelovanja oduvijek bio sastavni dio europske civilizacije, jer su naši napredni ljudi već u ono davno doba osjetili koliko je važno pučko prosvjećivanje za skladan i svekoliki razvitak društvenog i gospodarskog života naroda.
Pučko odnosno Otvoreno sveučilište na svome je devedesetogodišnjem putu prošlo sve povijesne promjene kojima je bio izložen hrvatski čovjek, ali ih je uspješno prevladalo dočekavši ostvarenja vjekovnog sna o uspostavi i postojanju vlastite neovisne i demokratske države na ovom prostoru koja je vjekovima bila meta mnogih osvajača i tlačitelja našega puka.
Nastalo u poslijekuenovskom razdoblju burne hrvatske povijesti, a prije Prvoga svjetskog rata, Sveučilište je uvijek izvršavalo svoju osnovnu prosvjetiteljsku zadaću provodeći programske smjernice svoga osnivača koji je isticao kako na ovim našim prostorima može opstati samo kulturan i napredan narod, svjestan svoje snage i svojih mogućnosti. Mali narod, kakav je hrvatski, samo se prosvjetom može uspješno boriti za nacionalnu i osobnu slobodu, za demokratska i socijalna prava.
Odluku o uređenju pučkih predavanja, kao sveučilište ekstenzije, donijela su 29. studenog 1907. godine vijeća triju naših najstarijih fakulteta: Filozofskog, Pravnog i Bogoslovnog, ali se na potvrđivanje pravila moralo čekati tri godine, do proljeća 1910., pa su pučka sveučilištna predavanja mogla započeti u studenom 1912. Prvo predavanje na pučkoj sveučilišnoj katedri, o postanku i padu osmanlijske sile, održao je naš poznati povjesničar dr. Ferdo Šišić. Odugovlačenje s potvrđivanjem pravila i s početkom održavanja predavanja pokazuje koliko je tadašnja vlast nastojala onemogućiti početak rada Pučkog sveučilišta te kako je, na žalost, i među sveučilišnim profesorima bilo onih koji su se suprostavljali pučkom prosvjećivanju. Ali kako sputana misao snažnije prodire, napredne narodne težnje nisu mogle biti ničim zaustavljene. Sveučilište je svojim djelovanjem prenosilo našem puku plodove naprednog svijeta kako ne bi zaostalo za njim, a to čini i danas kad Hrvatska mora nadoknaditi zaostajanje u tehnološkom razvitku i tržišnom gospodarstvu koje se ne može ostvariti bez odgovarajuće izobraženog i osposobljenog kadra.
Usporedno sa sveučilišnom ekstenzijom javlja se već zarana spoznaja o potrebi osnivanja srednjoškolske ekstenzije koja bi djelovala u drugim hrvatskim gradovima u okviru srednjih škola - gimnazija. Tako se održavaju predavanja o aktualnim i povijesnim temama u Splitu, Zadru, Dubrovniku, Varaždinu, Rijeci, Sušaku, Opatiji, Puli odakle su stizali brojni pozivi neka iz Zagreba, "žarišta hrvatske kulture ... sine jače svijetlo" i u druge hrvatske krajeve.
Nakon Prvoga svjetskog rata, kad se Hrvatska našla u novoj državi, Kraljevini Jugoslaviji, u kojoj je i formalno izgubila svaku značajku političke posebnosti i obilježja državnosti i kad je ispočetka vladalo opće nesnalaženje u narodu, došlo je do zastoja i u radu Pučkog sveučilišta. Međutim, zahvaljujući okolnosti što je dr. Albert Bazala dvadesetih godina bio povjerenik tadašnje zemaljske vlade za Hrvatsku, ubrzo je Pučko sveučilište obnovljeno i proširen mu je odbor s predstavnicima novoosnovanih fakulteta: Medicinskim, Veterinarskim, Gospodarsko-šumarskim i Visokom tehničkom školom. Osim povijesnih, jezikoslovnih i drugih humanističkih tema, održana su i brojna predavanja o gospodarstvu, biologiji i medicini. U prvoj radnoj poslijeratnoj godini, koja je započela 1921., bilo je oko sedamnaest tisuća slušača, a u dvadesetpetogodišnjem razdoblju, između dvaju ratova, u Pučkom su sveučilištu održana ukupno 2.764 predavanja koja je posjetilo 406.717 slušača. Osim profesora zagrebačkih fakulteta, predavali su i mnogi predavači iz inozemstva, što svjedoči o velikom ugledu ovoga učilišta.
Pod neposrednim utjecajem Pučkog sveučilišta iz Zagreba osnovano je u drugim gradovima osamnaest srednjoškolskih ekstenzija koje su označile začetke budućih narodnih sveučilišta kakva su u našim gradovima osnovana tridesetih godina. Već je tada pokrenuta i inicijativa za stvaranje saveza pučkih sveučilišta, ali kako takva udruga kojaje isticala demokratska načela i promicala slobodarske težnje naroda i pojedinaca, nije bila poćudna ondašnjoj vlasti, to se ova zamisao nije ostvarila.
Značajnu ulogu u širenju važnosti prosvjetiteljskog rada za puk imao "Zbornik za pučku prosvjetu u kojem su objavljeni mnogi stručni radovi o nastavi te metodičkom i socijalno-pedagogijskom osposobljavanju kadrova za rad s odraslim polaznicima, u čemu se naziru početci andragoške izobrazbe nastavnika u nas.
O djelovanju Pučkog sveučilišta znalo se je i izvan naših granica, posebno među našim iseljenicima u Americi, odakle je stigla i novčana potpora.
Pod neposrednim utjecajem Pučkog sveučilišta, a po uzoru na takva učilišta u Danskoj, osnovano je u okviru Škole narodnog zdravlja u Zagrebu Seljačko sveučilište za izobrazbu odraslih poljodjelaca koje su posjećivali i mnogi stručnjaci iz Europe i Amerike.
Svoju prvu obljetnicu obilježilo je Pučko sveučilšte 1932. kao dvadesetpetu godinu od osnutka i dvadestu godinu rada, a proslava je započela 23. listopada svečanom sjednicom pod predsjedavanjem njegova osnivača, tada rektora Sveučilišta u Zagrebu, dr. Alberta Bazale. Tom su prigodom održana dva značajna predavanja simboličnih naslova i poticajnih sadržaja: "Vječni oganj" dr. Bazale i "Pogled u budućnost" dr. Vouka.
Do 1918. godine pučka sveučilišna predavanja su održavana u đačkoj čitaonici u glavnoj sveučilišnoj zgradi, a od 1920. u dvorani Kemijskog zavoda na Marulićevom trgu, a predavači su, uz A. Bazalu, bili još Oton Kučera, Tomo Maretić, Petar Skok, Ramiro Bujas i drugi, što svjedoči o znanstvenoj i stručnoj razini ovoga pučkog učilišta.
Poslije Drugoga svjetskog rata Pučkom je sveučilištu ukazom tadašnjih vlasti odmah promijenjeno ime u Centralno narodno sveučilšte pod nadzorom tadašnjeg republičkog ministra prosvjete koji je propisao i nova pravila. Sveučilište je ipak zadržalo svoju osnovnu namjenu i dotadašnji način djelovanja, ali je, osim jezičnih, došlo i do promjene u sastavu odbora kojem su pridodani predstavnici javnih radnika iz pojedinih staleških udruga, sindikata i studenata. Predavanja su, osim sveučilišnih profesora, mogli održavati i drugi djelatnici pa i spremniji studenti, čime je omogućen nastup i tzv. aktivistima stranke na vlasti radi ideološkog djelovanja.
Inicijativni odbor za nastavak pučkih sveučilišnih predavanja sastao se pod predsjedanjem dr. Ramira Bujasa, a novoimenovani odbor, na čelu s predsjednikom dr. Vladimirom Brajkovićem, započeo je prvu radnu poslijeratnu godinu u siječnju 1947. Sveučilište je dobilo nove prostorije i veliku predavaonicu u Kordunskoj ulici.
S promjenom ustroja tadašnje vlasti, od strogog centralističkog upravljanja prema nekim oblicima decentralizacije, i Narodno sveučilište prestaje biti središnje (centralno) i od 1954. potpada pod ovlast odnosno opći nadzor Odjela za prosvjetu grada Zagreba, ali i dalje ima obvezu pomagati ostala narodna sveučilišta u Hrvatskoj sve do osnivanja Saveza narodnih sveučilišta RH koji je dobio zadaću koordiniranja, unapređivanja i usmjeravanja rada narodnih sveučilišta.
Nakon održanog republičkog savjetovanja, narodna sveučilišta su dobila položaj društvenih ustanova "za prosvjećivanje i obrazovanje odraslih građana sa svojstvom pravne osobe ... pod općim nadzorom Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu". Ovom je uredbom, utvrđenom 1954. godine, prestalo djelovanje sveučilišne ekstenzije pa je Narodno sveučilište u Zagrebu dobilo je novu fizionomiju i razvijalo se sukladno tadašnjem političkom trenutku tzv. društvenog upravljanja. Prema novim pravilima o organizaciji i poslovanju, šestima od svoga osnutka, određeno je da upravni odbor Narodnog sveučilišta imenuje tadašnji Savjet za prosvjetu grada Zagreba, a ravnatelja postavlja i razrješava Narodni odbor grada Zagreba. Od 1948. Sveučilište je odlukom financijskih vlasti prešlo na samostalno financiranje, a od pedesetih godina uvode se novi oblici rada, kao što je škola za strane jezike, održavanje raznih tečajeva i seminara, književnih večeri, rasprava o filmskoj, likovnoj i glazbenoj umjestnosti, gospodarstvu, zdravstvenom prosvjećivanju, turizmu, športu filozofiji i drugom.
Reformom odgoja i obrazovanja, započetim 1978. godine, znatno je sužena djelatnost narodnih sveučilšta pa je sazrela zamisao o integriranju Narodnog sveučilšta grada Zagreba s Radničkim sveučilištem "Moša Pijade" koja je dovršena u svibnju 1980. kad je Sveučiliištu promijenjeno ime u Radničko i narodno sveučilište (RANS) "Moša Pijade" - Zagreb. Sveučilište je tada prema ondašnjim zakonima ourizirano i otada djeluje u novoj, dobro opremljenoj zgradi, u Ulici grada Vukovara 68.
Nakon referendumskog izjašnjavanja zaposlenika 1990. godine, Sveučilište mijenja ime u Otvoreno sveučilište iz čijeg se sastava odvaja OOUR Centar za kulturu, koji postaje samostalna ustanova. Otvoreno sveučilište je ustrojeno kao jedinstveno poduzeće za obrazovanje, kulturu i informiranje s upravnim odborom, a novo je ime uvedeno prema nazivima sličnih zapadnoeuropskih učilišta jednake namjene, sugerirajući tako svoju otvorenost za sve oblike kulturnog i prosvjetnog rada koji se izvode u trima odjelima: za obrazovanje, za kulturu i za nakladništvo.
Otvoreno sveučilište u svom prosvjetnom djelovanju, pored redovitih školskih programa, ostvaruje danas veliki broj programa izvaninstitucijskog školskog sustava, ukupno oko 300 obrazovnih programa, najviše onih za osposobljvanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i doškolovanje u kojima godišnje stječe obrazovanje oko 25000 polaznika. Zanimljivi su i programi za ljude treće životne dobi čime se ostvaruje Uneskova zamisao o potrebi doživotnog obrazovanja.
Polazeći od tradicije, u kojoj je Hrvatska bila životno povezana sa zemljama srednjoeuropskog kulturnog i civilizacijskog kruga, i naših današnjih zadaća za uklapanje neovisne Republike Hrvatske u svjetska društvena i gospodarska dostignuća, Otvoreno sveučilište, kao sljednik jednog od najstarijih europskih pučkih učilišta, nastoji se razvijati prema suvremenim prosvjetnim zahtjevima i modelima kojima se sve veća pozornost poklanja izvanškolskim edukativnim oblicima u stjecanju znanja i vještina potrebnih za život.
Kao  javna ustanova, prema  Zakonu o pučkim otvorenim učilištima, Pučko otvoreno učilište Zagreb, u skladu s dosadašnjim djelovanjem, može se uspješno razvijati kao nacionalna kuća s gradskim obilježjem.
Obilježavanje devedesete obljetnice postojanja i rada, prava je prilika da se to i ostvari: da se ovom sveučilištu utemeljenom na početku ovoga stoljeća pripravi put u daleko zahtjevnije treće tisućljeće naše civilizacije.