Brzo klizanje na kratkim stazama

Brzo klizanje na kratkim stazama (short track speed skating) postoji i u Hrvatskoj.

Klizanje na kratkoj stazi (short track speed skating) se prvi puta službeno pojavilo na zimskoj olimpijadi 1992. godine (a prije toga na olimpijadi 1998. kao pokazni sport).

Natjecanja se održavaju na zatvorenim klizalištima, duljine jednog kruga staze 111,12 metara - na klizalištima dimenzija međunarodnog hokejaškog igrališta (30 x 60 metara).

Utrke na kratkoj stazi su vrlo brze i uzbudljive. Klizači se utrkuju međusobno a ne sa štopericom, u grupama od četiri do šest natjecatelja. Postignuta vremena bilježe se samo u svrhu postizanja najboljih vremena (lokalnih, nacionalnih i svjetskih).

Budući da je brzo klizanje na kratkoj stazi gledateljski sport, on privlači mnoge atraktivnošću akcije sabijene u jureću grupu klizača na gotovo premaloj stazi te nepredvidljivošću padova i povremenih dodira natjecatelja.
Klizači ne samo da posjeduju kombinaciju nevjerojatne snage i brzine, već moraju potpuno vladati tehnikom i strategijom. Izdržljivost je također bitan čimbenik jer se klizači natječu u seriji eliminacijskih utrka, četvrtfinala, polufinala i finala a ponekad i superfinala u istom danu.

Sposobnost procjene utrke i konkurencije vitalna je za zauzimanje pozicije u trci koja će voditi do pobjede (startna mjesta izvlače se prije utrke). Tipična strategija može biti zauzimanje vodeće pozicije u samom startu te postavljanje jakog tempa utrke kako bi ostali natjecatelji "izgorjeli" tokom utrke. Jednako je moguć i lagan tempo u kojem se stalno izmjenjuju pozicije namještajući se za sprint u zadnja tri ili četiri kruga utrke.

Oprema:
Zbog malene staze i oštrih zavoja te velikih brzina, ograda klizališta obložena je strunjačama kako bi se povrede smanjile na minimum. Cipele klizaljki za brzo klizanje na kratkoj stazi, za razliku od cipela klizaljki za brzo klizanje na dugoj stazi, lijevaju se prema obliku stopala pojedinog klizača i pojačane su u gležnjevima kao protumjera centrifugalnoj sili u naglim zavojima. Noževi klizaljki pomaknuti su iz središnjeg položaja da bi pružili bolji oslonac. Na lijevoj klizaljki nož je pomaknut prema van (u lijevo) a na desnoj prema unutra (također u lijevo).

Klizači nose na sebi zaštitnu opremu kao što su kacige,zaštitno odijelo(cut resistant suit), rukavice, štitnici za koljena,vrat i goljenice.

Pravila:
Natjecatelji najčešće kližu seriju eliminacijskih utrka za pojedinu duljinu staze (disciplinu). U svakoj utrci natječe se četiri do šest klizača a prvih dvoje prelazi u slijedeći krug natjecanja. Svakom natjecatelju dopušten je jedan pogrešan start a nakon drugog je diskvalificiran. Start je za klizača odlučan, pogotovo na kraćim stazama, budući da nema staza kojih bi se natjecatelji držali, već se smiju odmah pomaknuti unutra. Klizači su obvezni klizati s vanjske strane oznaka čitavo vrijeme iako prstima ruke smiju dodirivati površnu leda unutar oznaka dok god klizač obuhvaća oznake.

Preticanje:
Preticanje se mora obaviti čisto i bez tjelesnog kontakta s drugim klizačima. Preticanje je vrlo osjetljiv manevar pa natjecatelji za njega koriste prednosti ključnih dijelova staze. Ako se vodeći klizač suviše odvoji od oznaka staze, oprezan suparnik ga može preteći s unutarnje strane. Ako se pak klizači kreću strogo uz oznake, preticanje se mora obaviti s vanjske strane.

Pravila preticanja drugih klizača su vrlo stroga. Samo jedan dodir i klizač je diskvalificiran. Vodeći klizač ima pravo izbora putanje pa onaj koji pretiče mora preuzeti odgovornost za izbjegavanjetjelesnog kontakta.

Najčešća su preticanja iznutra i to u blizini prve ili druge oznake zavoja. Namjerno guranje, ometanje ili sudaranje s ostalim natjecateljima kažnjava se diskvalifikacijom i mogućim napredovanjem "žrtve" u slijedeći krug natjecanja (prema procjeni sudaca). Neprikladno presijecanje putanje ("crosstracking") također nije dopušteno, kao ni izbacivanje klizaljke preko ciljne linije. Zvonom se klizači upozoravaju da je počeo posljednji krug.

Padovi:
Zbog učestalih kontakata među klizačima u trkama na kratkoj stazi, padovi nisu neuobičajeni. Iako natjecatelj neće biti diskvalificiran zbog pada, doći iz pozadine i pobijediti nakon pada (otklizati u cilj) je gotovo nemoguće. Ipak, klizači mogu postići dobar rezultat u finalnom poretku postižući prva mjesta u ostalim disciplinama.

Bodovanje:
Pobjednik se određuje prema poretku u cilju, a ne prema vremenu. Klizači osvajaju bodove prema poretku dolaska u cilj za svaku utrku pojedinačno i to: pet bodova za prvo mjesto, tri za drugo, dva za treće i jedan bod za četvrto mjesto. Bodovi postignuti u svim krugovima natjecanja do finala zovu se izvedbeni bodovi ("performance points"). Ukupni pobjednik neke discipline je natjecatelj s najviše finalnih bodova. Ako se klizač kvalificira u finale, ali ne postigne nikakve bodove, bit će u ukupnom poretku ispred svih natjecatelja koji se nisu natjecali u finalu što se u listi rezultata bilježi uz ime natjecatelja kao nula finalnih bodova. Ovaj sistem bodovanja se ne koristi u olimpijskim natjecanjima.

Duljine staza (discipline)
Metara = Krugova
500 = 4,5
1000 = 9
1500 = 13,5
3000 = 27
5000 = 45

Pošalji upitPrijavi netočan sadržaj...