Disleksija i disgrafija

Terapija glasa i govora

Kada dijete sluša što se govori, mora prevesti sve jezične glasove u značenje, a kada čita, mora slova i riječi prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtijeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određenim glasovima. To je povezivanje glasa i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi povežu zajedno, imamo riječ koja mora imati značenje. S povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki učenici bolje se snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu na dekodiranje pojedinih riječi. Važno je napomenuti da nije dovoljno tekst samo pročitati, potrebno ga je razumjeti i pamtiti.

Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u doslovnom smislu te riječi. Pojavljuje se diljem svijeta bez obzira na kulturu i jezik zahvaćajući oko 10% populacije; pa i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, tako da ona imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije.

"Živjela u ribnjaku dva dobra prijatelja: dabar i vidra." Početak je priče o dabru i vidri iz "Vježbenice uz hrvatsku početnicu" za prvi razred osnovne škole, koja će vrlo često pročitana od strane djece s poteškoćama čitanja i pisanja, tj. kod djece s disleksijom i disgrafijom zvučati ovako: "Živjela u ridnjagu bva bodra brijatelja: badar i vibra." Mnogi roditelji nerijetko gube strpljenje čitajući i pišući sa svojim djetetom, smatrajući s jedne strane da je lijen, da mu se ne da, ili pak da je još nezreo i razigran, zbog čega često uslijede i batine za takvo ponašanje.

Vidljivi simptomi disleksije i disgrafije:

• teškoće pri čitanju – slovkanje, nepovezivanje riječi
• teškoće pri pisanju - izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili slogova
• neuredan rukopis
• teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi
• teškoće u razumijevanju teksta
• teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku
• poteškoće pri upotrebi zamjenica i priloških oznaka
• zabune u orijentaciji “ lijevo-desno” ili “ gore-dolje”
• neprecizno i pogrešno ponavljanje onog što čuje
• teškoće u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija
• teškoće u orijentaciji "jučer – danas - sutra" (što je bilo jučer, što je danas, a što će biti sutra), te pri orijentaciji na satu

Na pojavu teškoća u čitanju i pisanju utječu razni organski, psihički i socijalni čimbenici, te usporeno sazrijevanje djeteta. Kod djeteta sa smetnjama u čitanju i pisanju usporen je razvoj sazrijevanja pojedinih funkcija, a to je posljedica općeg usporenja razvoja djeteta. Dok je normalno razvijeno dijete sposobno ovladati procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne dijelove (rečenice u riječi, riječi na glasove) za otprilike šest do sedam tjedana, a srednje razvijeno dijete za tri do četiri mjeseca, djetetu sa teškoćama u čitanju i pisanju potrebne su jedna do dvije godine. Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono, kasnije imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći ispričati neku priču. Također, u neke djece prisutni su problemi raščlanjivanja riječi na glasove/foneme) i njihovo spajanje, vrlo važni za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi (glasovna i slogovna sinteza) izrazito važno za razvijanje vještine čitanja.

Velik broj uvijek istih karakterističnih pogrešaka u čitanju i pisanju

Smetnje u čitanju često su povezane sa teškoćama u pisanju. Uz navedene, vrlo često javljaju se i smetnje u orijentaciji u prostoru te u akustičkom i vizualnom zapažanju. Međutim, ne treba već pri najmanjim teškoćama u čitanju i pisanju sumnjati na disleksiju i disgrafiju (djeca koja malo teže shvaćaju ili kojima je lakše oštećen vid, sluh ili govor ne moraju imati i specifične teškoće u čitanju i pisanju). Pri procjeni ima li ili nema neko dijete poteškoće u čitanju i pisanju nisu važne samo vrste pogrešaka nego i veliki broj uvijek istih karakterističnih pogrešaka:

• nesposobnost povezivanja grafema s fonemom (glas – slovo)
• poteškoće povezivanja glasova i slogova u riječi
• strukturalne pogreške, tj. promjene nastale uslijed premještaja redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, Ivo-ovi; vino-novi, vrata-trava...)
• zamjenjivanje slova – grafički ili fonetski sličnih (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e; d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r; beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj; drži-trži, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od)
• izostavljanje slova i slogova (prozor-pozor, krava-kava, davnina-davni,...)
• dodavanje slova i slogova (oblak-obalak, noj-nojovi,...)
• zamjene riječi – pogađanje pri čitanju (potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima, npr. mračni-mačka, dobar-obad)
• smisleno mijenjane teksta pri čitanju priča – greške se javljaju kada dijete potpuno promjeni riječ, ali ona po smislu odgovara tekstu koji čita
• dodavanje i/ili izostavljanje dijela i/ili čitavih riječi (maramama, dosjetilili,...)
• riječ koju dijete ne može pročitati bez pomoći
• teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (val-lav, 23-32,..)
• teškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno)
• vraćanje na već pročitani red, preskakanje redova, tj. izostavljanje jednog ili više redova

Uz ove tzv. karakteristične pogreške, često je izražena i nesigurnost u orijentaciji kako prema vlastitom tijelu, tako i općenito, u prostoru. Tako djeca imaju poteškoća u razlikovanju smjera lijevo-desno, a često je i rukopis ove djece neujednačen (česte promjene smjera slova - povremeno udesno pa zatim ulijevo; veličine slova - neka slova su mala, druga mnogo veća i sl.). Bitno je naglasiti da vrlo inteligentna djeca uspijevaju u prvim razredima dosta često i dugo prikrivati svoje teškoće u čitanju i pisanju, tako da se prave teškoće javljaju tek kasnije, u petom ili šestom razredu i to posebno u pisanju (mnogo pravopisnih i gramatičkih pogrešaka).

Dislektična djeca ispoljavaju konfuziju i pri međusobno sličnim brojevima: 7-1, 5-3, 8-4, 6-9, 2-3 ili kod dvoznamenkastih brojeva: 23-32, 45-54, 36-63, 71-17...

Teškoće nam također zadaju i matematički simboli za četiri računske operacije: plus (+), minus (-), množenje (X), dijeljenje (/).

Naznake već u predškolskoj dobi

Već se u predškolsko doba može predvidjeti bi li dijete moglo imati poteškoće u čitanju i pisanju, tj. pokazuje li sklonost dislektičnim i disgrafičnim poteškoćama i to kroz ispitivanje glasovne i slogovne analize i sinteze. Nepercipiranjem inicijalnog i finalnog glasa u riječima, tj. ako dijete ne uspije razaznati glas od sloga i ne uspije spojiti određene glasove u riječ; moguće je predvidjeti poteškoće tipa disleksije i disgrafije vrlo rano, već u prvim razredima osnovne škole. Tada se javljaju greške u čitanju i pisanju tipa: omisija (ispuštanja) glasova, tj. slova, supstitucija, adicija (umetanja) i metateze (izvrtanja – karakteristična za čitanje napamet; tipična za brzo čitanje bez razumijevanja). Znači, u predškolskoj dobi mogu se predvidjeti moguće dislektične i disgrafične poteškoće, a potvrditi se mogu u prvim razredima osnovnoškolskog obrazovanja.

SAVJETI RODITELJIMA

• Nemojte dijete proglasiti lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje.
• Nemojte zahtijevati da čita "naglas".
• Nemojte ga uspoređivati s drugom djecom u razredu.
• Nemojte stalno prigovarati da mu je rukopis neuredan.
• Ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je to lakše.
• Otvoreno razgovarajte o stvarima koje mu ne idu za rukom.
• Pohvalite ga za sve što učini dobro.
• Surađujte s djetetovim učiteljima i objasnite im s kojim i kakvim se teškoćama dijete susreće.
• Nemojte razvijati osjećaj krivnje ni kod sebe niti kod samog djeteta, jer se tako uništava djetetovo samopouzdanje i smanjuje se mogućnost napretka.
• Potičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativan i maštovit.
• Javite se logopedu radi točnog dijagnosticiranja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja, gdje će se dati naglasak na vezu slovo-glas.
• Recite djetetu da su i mnoge poznate osobe (npr. Tom Cruise, Hans Christian Andersen, Leonardo da Vici, Albert Einstein, Steve McQueen i dr.) imale disleksiju.

Pošalji upitPrijavi netočan sadržaj...